Jambrešić, Andrija

Andrija Jambrešić, Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples…, Zagreb 1742.

Jambrešić, Andrija (Jambressich; Andraš, Andrea, Andreas), leksikograf (Cesarska Ves kraj Klanjca, 20. IX. 1706 – Varaždin, 13. III. 1758). Nakon gimnazije, koju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu, stupio je 1724. u isusovački red u Beču. Studirao je filozofiju u Trnavi (1726–29) i teologiju u Grazu (1732–35), a između studija radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu (1729) i Varaždinu (1730). Od 1737. do 1753. predavao je crkveno pravo te moralnu i spekulativnu teologiju na visokim isusovačkim učilištima u Zagrebu, Gorici i Trnavi, gdje je doktorirao filozofiju i klasične književnosti te bio dekan na pravnome i filozofskome fakultetu. Od 1753. upravljao je Zakmardijevim konviktom u Varaždinu. Suautor je jednoga od najboljih rječnika starije hrvatske leksikografije, velikoga enciklopedijskog rječnika Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples… (Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskom, njemačkom i mađarskom…), objavljena 1742 (pretisak 1992), koji je za tisak većim dijelom priredio njegov subrat isusovac Franjo Sušnik. Namijenjen učenicima i studentima, izrađen je na temelju padovanskoga izdanja Calepinusova latinskog rječnika, latinsko-njemačkoga rječnika Adama Friedricha Kirscha i latinsko-mađarskoga rječnika Ferenca Pápaia Páriza. Sastoji se od dvaju dijelova: četverojezičnoga rječnika s 27 000 riječi i dvojezičnoga hrvatsko-latinskoga Indexa sa 7000 riječi. Uz velik broj štokavizama i čakavizama, rječnička građa i tumačenja u osnovi su kajkavska – rječnik obiluje novotvorenicama, prevedenicama i kovanicama tipičnima za kajkavski književni jezik XVII. st., ustaljen u djelima Jurja Habdelića, Nikole Krajačevića, I. Belostenca i Mihalja Šimunića. U rječnik je uvrstio i primjere iz književnosti (uglavnom prijevodi latinskih predložaka, prilagođeni kajkavskomu čitatelju), a opsežne opise važnijih toponima popratio je povijesnim pregledom na latinskome jeziku te ih dijelom obradio kao enciklopedijske natuknice (npr. Illyricum, Croatia, Dalmatia, Slavonia, Zagoria, Varasdinum, Zagrabia i dr.). Rječnik je tek djelomice tiskan reformiranom kajkavskom grafijom, kakvu je predložio u svojoj pravopisnoj raspravi Manuductio ad Croaticam orthographiam (Uvod u hrvatski pravopis, 1732). Njegova su se pravopisna rješenja počela primjenjivati tek 1779. u školskome pravopisu Kratki navuk za pravopisanje horvatsko za potrebnost narodnih škol (pretisak 2003).

LIT.: M. Vanino, Andrija Jambrešić (1706–1758): biografski podaci, Vrela i prinosi, 4(1934). • A. Jembrih, Kajkavski stihovi u Sušnik-Jambrešićevu rječniku (1742.), Gazophylacium, 1(1993) 1–2. • K. Pranjko, Jambrešić, Andrija, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

I. Klobučar Srbić