Jambrušić, Ilija

Ilija Jambrušić

Jambrušić, Ilija, pedagog i provincijal (Varaždin, 1629 – Krapina, 10. VII. 1698). God. 1644. pristupio je Provinciji sv. Marije. Bio je profesor filozofije i dogmatske teologije te 1654. predavač teologije na Generalnome učilištu u Trnavi. Naslov generalnoga lektora potvrdio mu je generalni kapitul Franjevačkoga reda u Toledu 1658. Kao definitor Provincije sv. Marije potvrdio je 1654. na provincijskome kapitulu u Požunu odjeljivanje hrvatskih samostana od Provincije i uspostavu samostalne Kustodije sv. Ladislava sa sjedištem u Zagrebu. Pridruživši se 1656. Kustodiji, djelovao je kao odgojitelj novaka u Križevcima (1659–61) i Varaždinu (1677–80), samostanski starješina u Varaždinu (1663–64, 1667–68, 1674–76, 1684–87, 1693–97), Ormožu (1661–63, 1668–71, 1676–77) i Krapini (1672–74). Također je bio definitor (1658–61, 1694–97), kustod (1666–67, 1676–79, 1691–93) i provincijal (1664–67, 1680–83, 1687–90) Kustodije, odnosno Provincije sv. Ladislava. U rukopisu su ostala njegova teološka predavanja na latinskome jeziku.

LIT.: F. E. Hoško, Jambrušić, Ilija, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

R.