Jarnević, Dragojla

Dragojla Jarnević, Dnevnik, Karlovac 2000.

Jarnević, Dragojla, književnica i pedagoginja (Karlovac, 4. I. 1812 – Karlovac, 12. III. 1875). Pučku školu pohađala je u rodnome gradu na njemačkome jeziku, a od 13. se godine samoobrazovala. Krojački zanat izučila je 1839. za tromjesečnoga boravka u Grazu, a zatim je do povratka u Karlovac 1840. kao odgojiteljica služila u plemićkim obiteljima Trsta i Venecije. God. 1846. bila je odgojiteljica u Ladislavcu kraj Zlatara. U Karlovcu je s Josipom Kubin pokrenula i vodila prvu privatnu djevojačku školu (1850–53), a potom je 13 godina boravila u Pribiću, poučavajući seosku djecu. God. 1866. vratila se u Karlovac, te ostatak života posvetila pedagoškomu radu: pisala je stručne članke, posjećivala škole, držala predavanja i 1872. kao prva žena postala pravim članom Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Također je zapamćena kao prva hrvatska planinarka i alpinistica, po kojoj je na Okiću nazvana i jedna staza. Svoje je rane pjesme (Fantasien eines gequälten Herzens – Fantazije mučenoga srca, 1830), novele i pripovijetke te prve godine dnevničkih zapisa (1833–41) napisala na njemačkome jeziku. Nakon što je u Grazu 1839. upoznala ilirskoga pjesnika I. Trnskoga, na njegov nagovor počela je učiti hrvatski jezik i pisati domoljubne pjesme; prva, Želja za domovinom, tiskana je iste godine u Gajevoj Danici ilirskoj. Ostavila je raznovrstan, no djelomice zagubljen i neobjavljen književni opus: 100-tinjak pjesama (svega 12 objavljenih), nekoliko priča za djecu, 15 novela i pripovijetki (tri su i zasebno izišle u jedinoj za života tiskanoj knjizi Domorodne poviesti, 1843), roman Dva pira (izlazio 1864. u nastavcima u Domobranu ), neobjavljene i neprikazane drame Veronika Desinićeva (1851) i Duvna, obje zagubljene, Marija, kraljica ugarsko-hrvatska (ulomci objavljeni 1918. u Hrvatskoj prosvjeti ) te rukopis opsežna autobiografskog Dnevnika pisana 1833–74, a u cijelosti objavljena 2000. Dio dnevničkih zabilješki posvećen je i Hrvatskomu zagorju, tomu »rajskom predjelu u našoj Hrvatskoj«, u kojem je autorica kraće ili duže boravila u više navrata (Omilje, Adamovec, Cvetlin, Ladislavec, Krapinske Toplice, Krapina i dr.). Iz Dnevnika se može iščitati da je Jarnevićeva od 1842. do 1845. često boravila u kući župnika I. Krizmanića u Mariji Bistrici. Tu je isprva bilo okupljalište hrvatskih preporoditelja, a 1841. osnovano društvo iz kojega je poslije nastala Matica ilirska. Jarnevićeva je Krizmanića iznimno cijenila, posvetila mu je svoje Domovodne poviesti, a održavala je i bliske veze s njegovim nećakinjama, Dragojlom i Paulinom, poslije udanom za Lj. Gaja. Potpisivala se pseudonimima Janušićeva, Dragoila i Dragoila J……eva.

LIT.: D. Zečević, Dragojla Jarnević, Zagreb 1985. • I. Lukšić, Izabrati svoju sudbinu, Žena, 45(1987) 4. • G. Nikić, Život za hrvatsku uljudbu i kulturu, Hrvatsko slovo, 29. VIII. 1997.

I. Cesarec