Jembrih, Zvjezdana

Zvjezdana Jembrih, ciklus Krpe, 2008.

Jembrih, Zvjezdana, slikarica, restauratorica i spisateljica (Zagreb, 15. I. 1965). Do 16. godine živjela je u Zlataru. Diplomirala je 1990. na ALU-u u Zagrebu, u klasama Nikole Koydla, Zlatka Kesera i Zlatka Kauzlarića Atača. God. 1993. zaposlila se kao restauratorica u Hrvatskome restauratorskom zavodu. Stručno se usavršavala u Münchenu i na poslijediplomskome studiju u Budimpešti, gdje je 2000. magistrirala restauriranje drvene skulpture. Od 1998. bila je asistentica, od 2008. docentica, od 2013. izvanredna je, a od 2020. redovita profesorica na ALU-u u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Voditeljica je nekoliko programa zaštite pokretnih kulturnih dobara Ministarstva kulture RH na području Krapinsko-zagorske županije.

Do sada je izlagala na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi te je izvela dvadesetak prostornih intervencija (land art), ciklusi Krpe i Kolci, u Hrvatskoj, Mađarskoj, Grčkoj, Sloveniji i Makedoniji. Od 1990. članica je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika, umjetničke organizacije Autorska kuća i Hrvatskoga restauratorskog društva. Od 2010. s Lidijom Bajuk sudjeluje u etnografskim istraživanjima u Međimurju, u okolici Kalnika te u okolici Zlatara (U potrazi za izgubljenim, Hrvatsko zagorje, 2011, 1–4). Pjesme, kratke priče, putopise te književne i likovne kritike objavljuje u novinama i časopisima (Quorum, Vijenac, Kult, Hrvatsko zagorje, Zarez, Jutarnji list, Nova Istra i dr.) te na Trećem programu Hrvatskoga radija, a muzeološke i konzervatorsko-restauratorske članke u Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske. U kratkim pričama (Janusove kćeri sestre nevjeste, 2001; Janusove sestre, 2009), na tragu poetike ženskoga pisma, problematizira muško-ženske odnose te stvarne i imaginarne, mitske i biblijske ženske likove. Pjesme, obilježene redukcijom poetskoga govora na pročišćena iskustva i autentičan minimalistički izraz, objavila je u zbirkama Ljubavnici, kraljica, glad (2007), Sve jedno (2014), Oko ogorja (2023) i Vučji sveci (2024) te u grafičkoj mapi Jure Kokeza (Tragovi, 2014), a putopise, izrazite vizualne sugestivnosti, u zbirci Ljetopisi (2008). Sa Sanjom Lovrenčić autorica je radiodokumentaraca Ispod lipe nam zelene (2006) i Slike povratka: općina Gračac (2007) te s Dubravkom Kuhtom dokumentarnoga filma o restauratorskim radovima na skulpturi sv. Ambrozija iz kapele sv. Martina u Martinšćini (Sveti Ambrozije, 2008). God. 2007. dobitnica je Nagrade »Franjo Horvat Kiš« za putopis Voćin.

I. Klobučar Srbić