Jemeršić, Pavao

Jemeršić, Pavao, filozofski pisac i pedagog (Movrač kraj Kraljevca na Sutli, 12. I. 1853 – Zagreb, 28. IV. 1921). Pohađao je gimnaziju u Požegi i Zagrebu, gdje je maturirao (1873) te na Mudroslovnome fakultetu diplomirao klasičnu filologiju, slavistiku i filozofiju (1878). Službovao je kao namjesni (od 1878) i pravi učitelj (1879–81), a potom kao gimnazijski profesor u Senju (1882–88), Varaždinu (do 1896) i donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu (1896–1909). Nakon umirovljenja 1909. predavao je u zagrebačkoj ženskoj realnoj gimnaziji. Kao član Društva srednjoškolskih profesora zauzimao se za osnivanje učeničkih domova, dobrotvornih zaklada te za skrb o ratnoj siročadi. Bio je i član Hrvatskoga planinarskog društva u Zagrebu. Filozofsko-pedagoške i sociološko-psihološke članke, rasprave o školskim programima i metodologiji učenja objavljivao je u Programu Kr. više gimnazije u Senju, Pobratimu, Nastavnome vjesniku, Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, Hrvatskoj prosvjeti i Narodnoj zaštiti.

LIT.: J. Turčan, Jemeršić, Pavao, Leksikon pisaca Jugoslavije, 2, Novi Sad 1979. • D. Vranjić-Golub, Jemeršić, Pavao, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

R.