Jug, Mihovil
Jug, Mihovil (Mihovio), pedagog i pjesnik (Čemehovec kraj Kraljevca na Sutli, 15. IX. 1874 – Zagreb, 14. X. 1954). Nakon što je 1896. završio učiteljsku školu u Zagrebu, postavljen je za privremenoga učitelja niže pučke škole u Novoj Pazovi. Neki izvori navode da je kao informator baruna Ljudevita Vranyczány-Dobrinovića, vlasnika dvorca Oroslavje Gornje, u Beču 1896–97. pohađao pedagoška predavanja. Od 1898. učiteljuje u Zapruđu, zatim u Vrbovcu te 1904–16. u Sisku, u kojem je svojim prosvjetnim, kulturnim i općedruštvenim radom ostavio trajan trag: od 1909. ravnatelj je više pučke škole, predsjednik Učiteljskoga društva, solo pjevač i predsjednik Hrvatskoga pjevačkog društva »Danica«, zborovođa Obrtničko-radničkoga društva »Sloga«, odbornik Hrvatskoga sokola i upravitelj bolnice Crvenoga križa za Prvoga svjetskog rata. Radio je na uspostavi i organiziranju šegrtskih i obrtničkih škola, te 1907. izdao priručnik Kratka uputa u obrtno knjigovodstvo s dodatkom o mjenbenom pravu. Svoje pedagoške napise objavljivao je u Hrvatskome učiteljskom domu, Posavcu, Narodnim novinama, Obzoru, Školi i dr. Nakon Siska, do umirovljenja 1924. bio je županijski školski nadzornik u Bjelovaru, no reaktiviran je 1925. i postavljen za oblasnoga nadzornika za grad Zagreb. Od 1925. do 1927. radio je u Ministarstvu u Beogradu, a potom do umirovljenja 1930. u Prosvjetnome odjeljenju u Zagrebu. Tridesetih godina pisao je i objavljivao pjesme na kajkavskome u zagrebačkome tjedniku Zagorski list (Hrvatski Zagorac, 1934–36), a javljao se i u Hrvatskoj straži i Zagorskim seljačkim novinama (1933). U nakladi Društva hrvatskih Zagoraca, kojega je bio predsjednik (1938–41), objavljena mu je knjižica pjesama Zagorskom kraju (1939), s minijaturnom vedutom krapinskoga Staroga grada na unutrašnjoj naslovnici. U dvama tematskim blokovima, Domorodne i Prigodne, 27 pjesama posvećeno je Zagorju i Zagorcima, ali i »Vsim dobrim Hrvatom«. Jednostavni i vedri, njegovi rimovani četverci nemaju znatniju književnu vrijednost, što i sam autor u predgovornoj pjesmi naglašava: »Ar nisem ja pesnik, / Neg srčeca vesnik«. Surađivao je i u tjedniku Društva hrvatskih Zagoraca – Hrvatsko zagorje – a uredio je i istoimeni kalendar za 1939. Kao član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« služio se i zmajskim predikatom Sutlodolski.
LIT.: Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić, Sisački biografski leksikon, Sisak 2006.
I. Cesarec