Jurak, Ljudevit
Jurak, Ljudevit, patoanatom i forenzičar (Zalug kraj Huma na Sutli, 6. X. 1881 – Zagreb, ?10. VI. 1945). Pučku školu pohađao je u Svetome Križu Začretju i Prišlinu, maturirao 1902. na Donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu te diplomirao 1910. na Medicinskome fakultetu u Innsbrucku. God. 1911–14. bio je asistent Zavoda za patološku anatomiju Medicinskoga fakulteta u Innsbrucku, gradski sekundarni liječnik i suradnik tamošnjega Zavoda za sudsku medicinu. Dekretom Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu 1914. imenovan je županijskim fizikom te je preuzeo organizaciju i vodstvo Prosekture javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba, čime je postao začetnik humanomedicinske patološke anatomije u Hrvatskoj. Iste je godine imenovan stalnim sudskim vještakom Kraljevskoga sudbenog stola u Zagrebu, a za Prvoga svjetskog rata, kao jedini patolog, preuzeo je prosektorski rad u novoosnovanim rezervnim bolnicama u Zagrebu. Nakon usavršavanja u Beču i Dresdenu, od 1921. do kraja života bio je redoviti profesor opće patologije i patološke anatomije na Veterinarskome fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1924–29. predavao sudsko veterinarstvo te se smatra začetnikom veterinarsko-medicinske patologije. God. 1929/30. i 1937/38. bio je dekan te 1938/39. prodekan Veterinarskoga fakulteta. Na Medicinskome fakultetu u Zagrebu predavao je patološku anatomiju (1921–22) i sudsku medicinu (1923–32). Bio je član brojnih strukovnih, gospodarskih i kulturnih društava (Kraljevsko zemaljsko zdravstveno vijeće, Sanitetski savjet Kraljevine SHS, Zbor liječnika Hrvatske, Liječnička komora, Hrvatsko veterinarsko društvo, Društvo za spasavanje i dr.), a bio je član i Društva hrvatskih Zagoraca. Autor je mnogobrojnih znanstvenih radova iz područja komparativne i kardiovaskularne patologije, neuropatologije, patologije jetre i žučnih putova, kao i niza natuknica za Hrvatsku enciklopediju. Kao član Međunarodnoga istražnog povjerenstva Crvenoga križa 1943. istraživao je masovne grobnice u Vinici u Ukrajini, dokazujući da su zločine počinili Sovjeti, a ne Nijemci, što je opisao u Hrvatskome narodu (1943, 790). Zbog toga je bio uhićen i presudom vojnoga suda Komande grada Zagreba osuđen na smrt strijeljanjem. God. 1991. rehabilitirao ga je Senat Sveučilišta u Zagrebu, a Klinički zavod za patologiju Kliničkoga bolničkog centra Sestre milosrdnice nazvan je njegovim imenom. Od 1998. dodjeljuje se Nagrada »Ljudevit Jurak« za komparativnu patologiju. God. 2017. HRT je snimio dokumentarni film Cijena istine – priča o Ljudevitu Juraku (redateljica Lada Džidić Barić).
LIT.: B. Jukić, Prof. dr. Ljudevit Jurak (1881–1945), Veterinarski arhiv, 60(1990) 5. • V. Dugački, Istina i čast važniji od života – tragična žrtva prof. Juraka, Hrvatska, 2(1995) 1–4. • isti, Tragična sudbina svjedoka istine prof. dr. Ljudevita Juraka, Marulić, 28(1995) 4. • M. Karlović, Hrvatski veterinari – žrtve Drugoga svjetskog rata, Veterinarska stanica, 29(1998) 6. • Lj. Štefan, Ljudevit Jurak – naša rana i ponos, Hrvatsko slovo, 16. IV. 1999.
V. Dugački