Juriša, Stanko
Juriša, Stanko, novinar i pjesnik (Martinci Zlatarski, danas Zlatar, 30. X. 1927 – Lovrečan kraj Zlatar Bistrice, 13. VI. 1989). Osnovnu školu završio je u Zlataru, gimnaziju pohađao u Travniku, a završio u Zagrebu, gdje je 1960. na Filozofskome fakultetu diplomirao tadašnji studij narodnoga jezika i jugoslavenskih književnosti. Bavio se novinarstvom: 1951–56. u uredništvu Omladinskoga borca (poslije Novine mladih) i 1953. u Horizontu uređivao je filmsku i kulturnu rubriku, od 1957. radio je u uredništvu Večernjega lista, isprva kao redaktor, potom kao urednik, 1967–71. urednik u Vjesniku, a 1971–74. kao referent za izobrazbu novinarskih kadrova u novinskoj kući Vjesnik. Bio je lektor slavenskoga seminara na Sveučilištu Philipps u Marburgu (1964–67). Sudjelovao je u osnivanju studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, gdje je honorarno predavao od 1970, a od 1974. do umirovljenja 1983. i radio kao stalno zaposlen u zvanju višega predavača. Jedan je od potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967). Pjesme, novele, književne i filmske kritike te komunikološke rasprave i članke objavljivao je u mnogobrojnim novinama i časopisima (Studentski list, Krugovi, Novine mladih, Horizont, Međutim, Riječka revija, Književna tribina, Književnik, Republika, Kolo, The Bridge, Kaj, Jezik, 15 dana, Fokus i dr.). Autor je zapaženih rasprava Vječiti dužnik iz Mainza (o Johannesu Gutenbergu, Fokus, 1982, 2) i Postanak i učinak rimskih Acta diurna (15 dana, 1978, 4–5). Pripadao je krugu neomodernističkih pjesnika. Objavio je tri zbirke pjesama: Pjesme iz moje ulice (1956), Prelazak mosta (1968) i Matere (1987), u kojima je prikazao svakodnevicu »malog čovjeka«, izgubljenoga u vrevi gradskih ulica, sa snažnim subjektivnim sjećanjima na zavičaj i rodni dom kao čovjekove najintimnije prostore. Pjesme su mu uvrštene u recentne antologije hrvatske poezije (Žubor riječi: antologijski izbor pjesama za recitiranje, 1992; Antologija suvremene hrvatske poezije, 1997. i dr.), a izabrana djela objavljena u sklopu edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti (1984, 165). Bavio se prevođenjem s njemačkoga i talijanskoga jezika. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, talijanski, poljski, slovenski i makedonski jezik. Jedan je od osnivača kulturne manifestacije Dani kajkavske riječi u Zlataru.
LIT.: N. Mihanović, Stanko Juriša, u: Slavko Mađer, Branislav Zeljković, Stanko Juriša, Miroslav S. Mađer, Zlatko Tomičić, Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 165, Zagreb 1984. • isti, Stanko Juriša – pjesnik svakodnevne stvarnosti, Hrvatsko zagorje, 2(1996) 2.
R.