Jurjevo

Ophodi Jure Zelenog, Muzej »Staro selo« Kumrovec

Ophodi Jure Zelenog, Muzej »Staro selo« Kumrovec

Jurjevo, spomendan sv. Jurja, zaštitnika Hrvatskoga zagorja, koji se obilježava 23. IV. Slavi se kao pastirski blagdan i pravi početak proljeća, a često i kao početak gospodarske godine. Jurjevski običaji sjeverozapadne Hrvatske od 2007. uvršteni su na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara RH. Mjesec travanj, u narodu zvan traven, mali traven, jurjevščak, u svojemu nazivu sadržava obilježja za cijeli mjesec – buja trava, budi se priroda, dolazi proljeće te se bliži blagdan sv. Jurja. U narodnoj je tradiciji sv. Juraj zaštitnik ratara, pastira, stoke, zemlje, usjeva i zelenila. Zelenilo je boja raslinja i simbolizira nadu, pobjedu proljeća nad zimom, pobjedu života nad smrću. U narodnome vjerovanju ima apotropejsku (zaštitnu) moć jer su ljudi vjerovali da će kićenjem hiže, staje, stoke, bunara i dvorišnih prilaza otjerati demone.

Uz Jurjevo poznati su mnogi običaji, vjerovanja i proricanja koji se najčešće dotiču vremena o kojem je ovisila sjetva. Pastiri su na jurjevsko jutro kod kuće dobivali kuhano jaje. Tko je posljednji došao na pašu i bez jaja, bio je izložen ruganju i zadirkivanju. Popodne, prije odlaska kući, pastiri su pleli vijenac od vrbova granja i cvijeća. Kravama se vijenac vezao na rogove (uz svaki rog pričvrstila se kita cvijeća). Vijenci su se oko vrata stavljali i svinjama, a također su se bacali i na krov. Ako su pali s krova, to je bio znak da će pastir kojemu je vijenac skliznuo s krova odvesti stoku na tuđi pašnjak ili žito. Poslije Jurjeva stoku su napasali isključivo na vlastitu zemljištu, pa su pastiri žalili za bezbrižnom ispašom u polju. Ophod mladeži po selima najvažniji je dio jurjevskih običaja u selima sutlanske doline. Skupine dječaka i mladića (od dva do četiri) obilazile su selo obično u podnevnim satima, dok su odrasli išli u ophode u večernjim satima. Jedan iz skupine predstavljao je Juru Zelenoga, mladića ovijena u zelenilo. Bio je to oplet u obliku stožasta koša, isprepleten zelenilom. U ruci su Jura Zeleni i njegova pratnja držali zelene grančice, kojima su darivali ukućane. Zelenilom se kitilo kako bi ukućani i stoka bili zdravi. Zauzvrat su dobivali darove: jaja, pastirsko jelo cvrtje (jaja pečena na domaćoj masti), slaninu, vino i novac. U narodu postoji vjerovanje da zelenilo koje prolista oko Jurjeva ima najveću moć – sve je mlado i zdravo, a ta snaga i zdravlje prenijet će se i na ljude, stoku i usjeve.

Pastiri su dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo palili jurjevske krjesove u polju, vinogradima, na križanjima i na dvorišnim ulazima preko kojih su preskakali i oni i stoka kako bi se zaštitili od uroka i bolesti tijekom godine. Vjerovalo se da se jurjevski krijes preskače i zbog obrane od tuče. Za krijes bi se nekoliko dana unaprijed priredila hrpa granja, osobito borovica koja dobro gori, a u novije doba palile su se i automobilske gume. Oko krijesa se pjevalo (juškalo), a djeca su s vatre uzimala upaljene grane i s njima trčala kroz polje. Vjerovalo se da je jurjevska vatra dobra i za polje, jer dokle dopire plamen i dim krijesa proteže se i njegovo magično djelovanje na očuvanje ljetine od svih štetnika i nepogoda.

Prikaz jurjevskih običaja, pod nazivom Ophodi Jure Zelenog, turistička je manifestacija u programu Muzeja »Staro selo« u Kumrovcu. U Gornjoj Stubici povodom Jurjeva održava se Jurjevski tjedan koji obuhvaća koncerte, izložbe, vjerske, zabavne i sportske događaje.

LIT.: Z. Rajković, Jurjevo, u: Narodni običaji okolice Donje Stubice, Narodna umjetnost, 10(1974) 1.

T. Kušenić