Jutriša, Slavoljub

Jutriša, Slavoljub (Eduard, Slavko, Slavo), novinar (Prišlin, 9. VIII. 1879 – Zagreb, 29. I. 1960). Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1899), a na Filozofskome fakultetu studirao filozofiju i klasičnu filologiju (1900–02). Radio je u NSK-u u Zagrebu (1903–04) te kraće kao suplent u osječkoj i senjskoj gimnaziji. Bio je redaktor, vanjskopolitički izvjestitelj i feljtonist (1905–11) te urednik (1914–15) riječkoga Novog lista, uvodničar Obzora (1911–14), urednik (1916–17, 1925–29) te glavni i odgovorni urednik (1918–19) zagrebačkih Novosti, vanjskopolitički urednik Riječi (1920–25) te direktor Jugoštampe (1929–39). U člancima je podupirao vladajuću politiku jugoslavenskoga unitarizma i centralizma. Nakon Drugoga svjetskog rata do umirovljenja 1951. radio je kao bibliotekar i novinski dokumentarist u zagrebačkome Vjesniku. Bio je član Upravnoga odbora Hrvatskoga novinskog društva (1917–19) te je potaknuo osnivanje Zagrebačke sekcije Jugoslovenskoga novinarskog udruženja, koje je bio predsjednik (1931–36).

LIT.: I. Filipović, Jutriša, Slavo, Vjesnikov leksikon 1945–1990, Zagreb 1990. • B. Novak, Jutriša, Slavoljub, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

R.