Kalinski, Ivan

Ivan Kalinski, Pha kaj, Zagreb 1979.

Kalinski, Ivan (Ivo), dijalektolog, leksikograf i književnik (Črečan kraj Svetoga Ivana Zeline, 8. III. 1940 – Zagreb, 28. IV. 2025). Osnovnu školu završio je u Svetome Ivanu Zelini, gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti (1966), magistrirao (1979) te doktorirao (1987) tezom Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića (objavljena kao monografija 1988). Od 1968. do umirovljenja 2005. bio je zaposlen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Bio je lektor za hrvatski jezik na Westfälische Wilhelms-Universitätu u Münsteru 1978–80. Bavio se dijalektologijom i poviješću jezika (Zelinski tip govora, s A. Šojatom, 1973), kajkavskom leksikografijom (obrađivač i redaktor u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, 1984–2014, 1–13; suautor Riečnika Cerja zagrebečkoga, s Franjom Šatovićem, 2012), te proučavanjem jezika i poetike suvremene kajkavske književnosti. Jezikoslovne znanstvene i stručne radove te osvrte i pjesme objavljivao je u časopisima, novinama i zbornicima: Zeleni bregi Zeline, Kaj (glavni urednik 1983–90), Filologija, Jezik, Rasprave Zavoda za jezik, Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu, Lepoglavski zbornik 1993, Zlatarski zbornik, Susret riječi, Kajkavski zbornik, Hrašće, Senje & meteori 2001. i dr. Sastavio je antologiju Izbor iz kajkavske usmene lirike (Kaj, 1973, 10). Autor je studija i predgovora u izdanjima biblioteka kojima je urednik: Mala biblioteka »Ignac Kristijanović« (od 1975), Mala biblioteka »Dragutin Domjanić« (od 1992), Biblioteka »Susret riječi« (od 1995) i Mala biblioteka »Verzuš« (od 1999). Urednik je zbornika radova sa znanstvenih skupova u Krapini (Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu, 1993) te priređivač mnogobrojnih zbornika sa smotri dječjega kajkavskog pjesništva »Dragutin Domjanić« (1992–98; 2001–16), recitala suvremenoga kajkavskog pjesništva »Dragutin Domjanić« Zeleni bregi Zeline (1992–98; 2002–16) i književno-recitalne manifestacije Susret riječi u Bedekovčini (1995–2001). Autor je predgovora ili pogovora zbirkama autora kajkavskoga jezičnog izraza: Glas zvun zemlje (1982) S. Petrovića; Dišeče starine (1989) J. Antolića Hromčana; Zagovor rieči (1998) I. Jembriha; Jutrešnji blues (1999) V. Šinjori; Kronika osebujna (2000) Ž. Bajze; Pijesek cajtof (1999) i Stijen naravnosti (2006) B. Jagić; Popevke od harca pravednoga (2006) V. Poljanca; Divina (2006) B. Pažur (u zajedničkoj zbirci Manutekstura, s Danielom Načinovićem); Mam rada (2010) Ž. Skledar; Den prije, golubica (2006) i Pregledavanje albuma (2014) Vinka Hasneka; Tebi, Erato (2012) Z. Maltar; Sim pa tam (2015) Radovana Brlečića i dr. Objavio je knjigu Anatomija kmice ili umjetnina teksta – zanos i tjeskoba (2004), koja je nastala promišljanjem dosega recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva i smotri dječjega kajkavskog pjesništva u Svetome Ivanu Zelini i Susreta riječi u Bedekovčini. Izrazitom neoegzistencijalističkom poetikom, autoironijskim kodom u duhu kajkavskoga i standardnojezičnoga opusa, njegove pjesme pripadaju postmodernističkomu diskursu: od kajkavskih zbirki Pha kaj (1979), Valctakt i lajno (1984), Blindjerana pizza (u zajedničkoj kajkavsko-čakavskoj zbirci Cicirici & senjali, s Vladimirom Pernićem, 2007) do onih na standardnome jeziku Kristalni aed (2005), Lollo (2008), Nemir podvornika Szerbe (2009), Četverolisni četveropreg (2010), Apidiktor (2016), Podrhtavanje tišine (2023) i Razgovor s perihelom (2024), tematizirajući jezik, naglašenoga narativno-razgovornog ustroja stiha, obilježenih filozofičnošću (pogotovo »otkrićem ‘crne jezgre’«, ludizmom i poetsko-proznom groteskom kao novinom i kreativnim otklonom od pjesničke tradicije), pojmovnošću i refleksivno-egzistencijalnim izrazom. God. 2025. posmrtno mu je objavljena kajkavsko-štokavska zbirka Japa, japek, japica – Tata, tatek, tatica. Autor je kritičko-esejističke zbirke Kiborg kao emotivni alien (2009), proznih zbirki Ono drugo more (2006), Gle, kako lijep dan! (2011) i Leti, frizbi, leti! (2013) te romana Agnes, Dock Duck i ostali (2015). Dobitnik je, među ostalim, Zlatne lire (1971) za kajkavsku poeziju te Nagrade »Katarina Patačić« (2008) za poetskoproznu zbirku Blindjerana pizza. Pjesme su mu uvrštene u sve recentne antologije i panorame kajkavske lirike te u Skupljenu baštinu (1993), antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva 1940–90. Od 2019. do 2023. bio je predsjednik Kajkavskoga spravišča.

LIT.: M. Kuzmanović, Otkriće crne jezgre: marginalije uz kajkavsku liriku Ive Kalinskog, Kaj, 4(1971) 7–8. • J.Skok, Od osporavanja do kreativnog produžetka i nove afirmacije kajkavske pjesničke tradicije, u: I. Kalinski, Valctakt i lajno, Zagreb 1984. • C. Milanja, Pjesništvo Ive Kalinskoga, Kaj, 40(2007) 6. • B. Pažur, Četverolisni četveropreg – poetološki vrsni višeplet Ive Kalinskoga, u: I. Kalinski, Četverolisni četveropreg, Sveti Ivan Zelina 2010.

B. Pažur i J. Lukec