Kamenica

glavni oltar, 1799, župna crkva sv. Bartola Apostola

ostatci utvrde

Kamenica, naselje u sastavu grada Lepoglave, sjeverno od upravnoga središta, Varaždinska županija; 128 stanovnika. Razvila se tijekom srednjega vijeka kao podgrađe istoimene utvrde, a u dokumentima se prvi put spominje 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije kao sjedište župe u zagorskome arhiđakonatu (ecclesia de Kamennicha). Utvrda Kamenica prvi se put spominje 1311. kao utvrda u popisu desetinskoga kotara Zagorje (castrorum Kemencha). Od utvrde su sačuvani ostatci pravokutne kule i zidova koji se pružaju uokolo nje, umjetno odvojeni od ostaloga dijela brijega, vjerojatno opkopom. Između 1399. i 1405. utvrda je prešla u posjed Hermana II. Celjskoga, čiji su nasljednici njome upravljali sve do 1460, kada ju je Katarina Branković, udovica Ulrika II. Celjskoga, prodala zajedno s drugim zagorskim posjedima nekadašnjemu celjskom vojskovođi Janu Vitovcu. Zbog prodaje je došlo do sukoba između Vitovaca i pristaša Matije Korvina te je utvrda bila privremeno napuštena. Po završetku sukoba Vitovci su je zaposjeli i držali sve do 1488, kada ju je u kraljevo ime osvojio Jakov Sekelj. Iako je Matija Korvin darovao Kamenicu svojemu sinu Ivanišu zajedno s drugim Vitovčevim utvrdama u Hrvatskome zagorju, Sekelj ih je odbio predati dok mu se ne podmire troškovi, koje je imao u sukobu s Vitovcima. Taj spor između Sekelja i Ivaniša trajao je do njihove nagodbe 1494, kada mu je Ivaniš na ime duga od 16 000 florena dao u zalog Kamenicu,Trakošćan i Vinicu, a Sekelj mu je zauzvrat prepustio Varaždin, Krapinu, Oštrc, Lobor, Veliki i Mali Tabor, Vrbovec i Greben. Zbog iskazane vjerne službe Ivaniš ju je već 1503. prepustio obitelji Gyulay. Nakon što su 1567. Gyulayi izumrli, Kamenicu je preuzeo kraljevski fisk, koji ju je 1569. založio Draškovićima, a 1584. temeljem kraljevske darovnice prepustio u puno vlasništvo zajedno sa susjednim trakošćanskim posjedom. Staru utvrdu Draškovići su krajem XVI. st. napustili, a središte posjeda premjestili u obližnji Klenovnik, gdje su sagradili utvrđenu rezidenciju. – Župna crkva sv. Bartola Apostola izgrađena je 1640. u baroknome stilu, a posvetio ju je 1641. zagrebački biskup Benedikt Vinković. Jednobrodna je građevina s pravokutnim brodom i poligonalnim svetištem te sakristijom podignutom uz istočni zid svetišta. U crkvu se ulazi kroz masivan zvonik (1850) koji završava neobaroknom lukovicom. Opremljena je vrijednim inventarom, među kojim se ističe pozlaćeni oltar sv. Donata s istoimenim kipom ptujskoga kipara Matije Galla, oltar Sv. križa iz 1803. te orgulje iz 1844. Župni dvor, smješten u kuriji južno od crkve, jednokatna je građevina pravokutna tlocrta s dvoslivnim krovom, koja se zbog jednostavna oblikovanja i tradicionalne konstrukcije smatra primjerom skladne kasnobarokne građevine ambijentalne vrijednosti. Od 1830. u Kamenici djeluje osnovna škola (danas Osnovna škola Ivana Rangera), a DVD Kamenica osnovan je 1940. U naselju također djeluje Tamburaški orkestar »Biseri« (2007) i Kuburaško društvo »Glasna kubura« (2006).

LIT.: J. Adamček, Trakošćansko vlastelinstvo, Kaj, 5(1972) 11. • N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb–Koprivnica 1994.

K. Filipec, K. Regan i S. Poljak