Kaštelj

Kaštelj, renesansni kaštel u zabočkome sjeveroistočnom predgrađu Grabrovcu, podignut nad dolinom Krapinčice podno brežuljka s kapelom sv. Antuna Padovanskoga. U dokumentima se prvi put spominje 1642, a 1719. opisan je kao drvena utvrda. Iako povijesni izvori ne spominju vrijeme njegove gradnje, vrlo je izgledno da su ga sagradili članovi plemićke obitelji Zaboky (Zabočki) kao protuosmansku utvrdu nakon 1471, kada je kralj Matija Korvin dopustio slavonskomu nižem plemstvu gradnju utvrđenih sjedišta na svojim posjedima. U njihovu vlasništvu kaštel je bio do 1655, kada je preminuo Baltazar kao posljednji muški potomak obitelji. Potom su kaštel naslijedile njegove kćeri Helena, udana za Ladislava Črnkovečkoga ili Črnkocija, te Eva, udana za Baltazara Vojkovića od Klokoča, čiji su nasljednici na njegovu mjestu u XVIII. st. sagradili baroknu kuriju s tlocrtom u obliku slova »L«. S obzirom na to da je sjeverni ugao barokne kurije izvorno manji nadsvođeni zidani objekt s puškarnicama u nišama na katu, može se pretpostaviti da je krajem XVII. i početkom XVIII. st. zabočki kaštel bio manji obrambeni kompleks, sastavljen od dvoetažnoga zidanog tornja opasana drvenim bedemima i obrambenim jarkom.

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • M. Borovčak, Pregled najvažnijih podataka na temelju isprava o najstarijoj povijesti Zaboka i plemstva Zaboky, Godišnjak grada Zaboka, 1(2013).

K. Regan