Kiepach von Haselburg, Nestor
Kiepach von Haselburg, Nestor (Kipach, Kipah, Kuepach, Küepach), političar (Samobor, 1811 – Krapina, 1882). Potomak njemačke plemićke obitelji iz Bolzana u Južnome Tirolu. Rođen je u braku Baltazara Ignaca Kiepacha von Haselburga (1779–1847), koji se u doba Napoleonove Ilirije kao vojno-administrativni službenik doselio u Samobor te ondje bio načelnik, i grofice Jozefine Kulmer (1782–1876). Polazio je tehničku školu u Grazu. Oženio se Marijom Lichtenberg, podrijetlom iz plemićke obitelji iz Gorenjske, i s njom imao dvoje djece, kćer Emiliju i sina Stjepana, građevinskoga inženjera. Uz krapinske, posjedovao je i nekretnine u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji: u Samoboru, okolici Zaprešića i Kalinovici, Januševcu (u Prigorju Brdovečkome), te šume u Maclju i Lukovčaku. Na njegovoj je zemlji polovicom XIX. st. u 139 selišta živjelo oko 220 selišnih obitelji, što ga je svrstavalo u red manjih posjednika u Hrvatskoj. Napredne ideje o gospodarstvu i potrebi poučavanja seljaka u modernoj poljoprivredi baštinio je i crpio od oca Ignaca i brata Marcela (1813–1887), križevačkoga veleposjednika, čiji su poljoprivredni proizvodi često bili izlagani na gospodarskim izložbama u Zagrebu. Po uzoru na oca koji je u Samoboru utjecao na osnivanje samoborske štedionice i čitaonice, u Krapini je 1847. osnovao podružnicu Horvatsko-slavonskoga gospodarskog društva i bio njezinim predsjednikom. Također je u Krapini 1845. zajedno s Franjom Krležom utemeljio i ilirsku čitaonicu Domorodni dom koja je nabavljala potrebnu stručnu literaturu i novine, a za rad čitaonice u svojoj je kući na Gajevu trgu ustupio jednu prostoriju. Bio je član Trgovačke obrtničke komore u Zagrebu koja ga je imenovala povjerenikom Odsjeka gospodarskoga društva za svilarstvo kada se diljem Hrvatske, napose u Slavoniji i Posavini, započelo s uzgojem dudova svilca. U Krapini je uživao zamjetan društveni status. Družio se s Kukuljevićem, Gajem i njegovim ocem, mjesnim odvjetnicima Barbotom i Majcenom, koji je više puta financijski pomagao Matoša, svećenikom Bedenkom, te političarima J. i S. Carom. U njegovoj kući organizirale su se javne zabave, koncerti i plesne večeri. U doba ilirskoga pokreta zalagao se za oživotvorenje preporodnih ideja, djelomično i pod utjecajem svojega tetka, grofa Janka Draškovića. Zagovarao je upotrebu hrvatskoga jezika nasuprot dominantnomu mađarskomu, zauzimao se za bolje obrazovanje, otvaranje čitaonica i kazališta. Također je financijski pomagao djelovanje krapinskoga diletantskoga kazališnog društva, koje je polovicom XIX. st. u kući grofice Vojković u Magistratskoj ulici izvodilo predstave na hrvatskome jeziku. U Krapini je 1848. izabran za branitelja krapinske općine te za sirotinjskoga »pomnika«. Osnovao je i DVD u Krapini (1875). Bio je član Narodne stranke koja se zalagala za oživotvorenje politike očuvanja hrvatskih interesa u Ugarskome saboru. God. 1865. bio je izabran kao zamjena za zastupnika J. Cara u Hrvatskome saboru, a na izborima 1871. za člana Sabora. Zanimala ga je hrvatska povijest i prirodopis te je 1851. pristupio Družtvu za poviestnicu jugoslavensku, kojega je bio član do 1858. U prosincu 1869. bio je izabran za zagorskoga povjerenika istoga društva preimenovana u Družtvo za poviest i starine Jugoslavenah, koje je vodio I. Kukuljević Sakcinski. Svojim dobrovoljnim prinosima za otkup umjetnina za zbirke JAZU-a i darovima Narodnomu muzeju i Hrvatskomu naravoslovnom društvu pomagao je rad tih ustanova. Novčano je pomagao školovanje glazbenih talenata, učenika Glazbenoga zavoda, koji je djelovao u kući njegova brata Albina u Zagrebu.
LIT.: Z. Homen, Marcel pl. Kiepach zaboravljeni izumitelj na polju elektrotehnike, Cris, 7(2005) 1. • V. Jelić, Nestor pl. Kiepach von Haselburg, Hrvatsko zagorje, 19(2013) 3–4.
V. Jelić