Klenovnik (naselje)

glavni oltar, Ivan Adam Rosenberger, 1734, župna crkva Presvetoga Trojstva

Sv. Ivan Krstitelj, Ivan Adam Rosenberger, 1734, župna crkva Presvetoga Trojstva

južna kula dvorca Drašković, nakon 1584.

Klenovnik, naselje i općinsko središte u sjevernome dijelu Zagorja u sastavu Varaždinske županije; 925 stanovnika. Leži na obroncima Ravne gore. Razvio se tijekom srednjega vijeka kao raštrkano naselje na istoimenome posjedu, a sastojao se od niza zaselaka na brežuljkastim terenima između Vukovoja na sjeveru i Dubrave na jugu. Njegovi prvi poznati gospodari bili su Zagorski knezovi, koji su ga držali do 1239, kada im ga je oduzeo kralj Bela IV. U kraljevskome posjedu bio je do 1244, kada ga je Bela IV., zajedno s posjedima Lobor, Velika i Zlogonja (possessiones Puchne de Sclauonia, videlicet Lobur et Velica, Clenovnik ac Zlogonam), darovao varaždinskome županu Mihovilu (Mihael) I. od Buzadove grane roda Hahold. Tijekom posljednje četvrtine XIII. st. klenovničkim su posjedom u nepoznatim okolnostima zagospodarili Gisingovci te ga priključili kameničkomu plemićkom posjedu, u sastavu kojega je bio do 1584, kada je ušao u sklop trakošćanskoga vlastelinstva. U to doba manje je seosko naselje (villa) podložno susjednoj Kamenici. Na povijesnoj važnosti dobiva nakon što su Draškovići na brežuljku iznad njegova središta sagradili istoimenu utvrđenu rezidenciju i kasniji barokni dvorac te se kroz narednih nekoliko stoljeća razvijao kao njegovo podgrađe.

Župna crkva Presvetoga Trojstva nalazi se uz cestu, kojom se pristupa dvorcu. Kasnobarokna je jednobrodna građevina s pravokutnim brodom i poligonalnim svetištem na koje se sa sjeverne strane naslanja sakristija podignuta 1805. na mjestu starije. U crkvu se ulazi kroz nadsvođeno prizemlje masivnoga zvonika sa složeno oblikovanom kapom. Opremljena je vrijednim baroknim inventarom, među kojim se ističe glavni oltar Presvetoga Trojstva, bočni oltari sv. Ane i sv. Franje Ksaverskoga, propovjedaonica te crkveno posuđe (kasnobarokni kalež i ciborij). Sagradili su je Draškovići 1726, a današnji oblik dobila je u obnovi 1914, kada je presvođena. Isprva je bila sjedište filijale župe u Kamenici, a od 1789. sjedište je istoimene župe, koja je danas u sastavu Bednjanskoga dekanata Varaždinske biskupije.

Dvorac Drašković nalazi se na brežuljku iznad središta Klenovnika. Sagradili su ga Draškovići nakon 1584, a u dokumentima se prvi put spominje 1593. kao kurija. Isprva je bio velik utvrđeni kompleks s ugaonim kvadratnim kulama, u središtu kojega je do polovice XVIII. st. sagrađen četverokrilni dvoetažni dvorac s unutrašnjim pravokutnim dvorištem omeđenim zidanim arkadnim hodnicima s vitkim toskanskim kamenim stupovima. Raskošna dvorska kapela ukrašena je na svodu štukaturama te je opremljena s trima baroknim oltarima (1738), propovjedaonicom (1740–41) i grobnicom članova obitelji Drašković. U vlasništvu Draškovića dvorac je bio sve do 1880-ih, uz kraći prekid 1645–51. kada ga je kao miraz stekao Nikola VII. Zrinski, a zatim je bio u posjedu bivšega austrijskog ministra vanjskih poslova Ottona Brucka, grofice Josipe Marcolini, baruna Wittgensteina, kneza Lichtensteina, grofice Kotilde Drašković, rođ. Kulmer, grofova Brandis i Batthyany, I. Macoureka te od 1922. grofa Josipa Bombellesa, koji ga je 1925. prodao Središnjemu uredu za osiguranje radnika sa sjedištem u Zagrebu. Po projektu arhitekta Huga Erlicha, 1925–27. dvorac je pregrađen u sanatorij za bolesne radnike (danas → Bolnica za plućne bolesti i TBC Klenovnik). Tada su mu sa sjeveroistočne strane nadograđena dva usporedna dvoetažna krila, porušena je preostala južna kula i zazidani arkadni trijemovi, dok je zaravnak sjeverozapadno od dvorca omeđen bolničkim paviljonima. Uz dvorac se najprije nalazio vrt, a od kraja XVIII. ili početkom XIX. st. uređen je prostran perivoj u kojem rastu pretežito crnogorične vrste. Današnji je oblik perivoj dobio u obnovi krajem XIX. i početkom XX. st.

Oko dva km sjeverozapadno od dvorca, na brežuljkastome izdanku brda Benčak, na lokalitetu Kulačevo neposredno iznad zaseoka Divljaki, nalaze se ostatci nepoznate utvrde. Po mišljenju koje prevladava u historiografiji, riječ je o ostatcima srednjovjekovne klenovničke utvrde.

Od 1862. u naselju djeluje osnovna škola (danas Osnovna škola grofa Janka Draškovića), a od 1932. DVD Klenovnik.

LIT.: L. Šaban, O gradu Klenovniku i kapeli svetog Vuka: mali izlet u prošlost jednog kraja, Kaj, 5(1972) 12. • Z. Balog, Trakošćan i Klenovnik – dvije rezidencije Draškovića, Kaj, 28(1995) 1–2. • isti, Dvorac Klenovnik – rezidencija obitelji Drašković, u: Klenovnik (zbornik radova), Klenovnik 1995.

K. Regan