klima

zima u Klanjcu

magla pod Cesargradskom gorom

jesen u Svetome Križu kraj Tuhlja

klima (podneblje), prosječno stanje atmosfere nad nekim područjem u duljem razdoblju. U podneblju Hrvatskoga zagorja prevladavajuću ulogu imaju kontinentalni utjecaji iako se, posebno u južnome dijelu, primjećuju i maritimni utjecaji. Zagorje se nalazi u umjerenome pojasu s prevladavajućom zapadnom cirkulacijom, gdje je stanje atmosfere promjenjivo, ovisno o putujućim sustavima visokoga i niskoga tlaka. Promjenjivo vrijeme tipično je za proljeće. Stabilnije vrijeme uobičajeno je zimi, kad prevladava stabilno anticiklonalno vrijeme s čestom maglom ili niskim oblacima i vrlo slabim strujanjem, što daje povoljne uvjete za stvaranje inja. Ljeti je vedro i toplo, a katkada vruće. Takvo vrijeme isprekidano je povremenim prolascima hladne fronte koja dovodi svjež zrak s Atlantika uz jako miješanje zraka, pojačan vjetar, grmljavinu i pljuskove. U jesen se mirno anticiklonalno vrijeme izmjenjuje s ciklonama koje donose višednevne kiše. U ranu jesen dani su još razmjerno topli, ali noći svježe, s pojavom noćne i jutarnje magle uz potoke i obilnom rosom. U kasnu jesen gotovo svaka zagorska dolina ispunjena je maglom kroz koju se sunce rijetko probija, dok su okolni vrhunci osunčani. U cjelini, Zagorje ima umjerenu toplu vlažnu klimu s toplim ljetom (tip Cfb po Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji). Takva se klima naziva i klimom bukve. Najveći dio Zagorja ima srednju godišnju temperaturu zraka 10 °C do 11 °C, oko stupanj hladniji je brdski prostor sjeverno od Ivanščice, a izoterma od 9 °C ocrtava zagorske gore (vršni dijelovi 7 °C do 8 °C). Najhladniji je mjesec siječanj, a najtopliji srpanj. Zime su razmjerno blage jer srednja temperatura najhladnijega mjeseca nije niža od −3 °C, a ljeta nisu vruća jer je srednja temperatura najtoplijega mjeseca niža od 22 °C. Jesen je neznatno toplija od proljeća, a oba prijelazna doba po srednjoj vrijednosti nešto premašuju srednju godišnju temperaturu. Zimi se kontinentalni utjecaj odražava u malome vodoravnom gradijentu temperature, kada doline ispunjava razmjerno hladniji zrak. Najveći dio Zagorja ima srednje siječanjske temperature zraka oko −1 °C. Siječanjski srednjak od −2 °C imaju samo vršni dijelovi gora. Utjecaj nadmorske visine izrazit je ljeti, kada je u dolinama srednja srpanjska temperatura zraka između 20 °C i 21 °C, na pobrđu između 19 °C i 20 °C, a gore se ističu kao otoci s nižim temperaturama (najviši dijelovi Medvednice i Ivanščice oko 16 °C). Najviše temperature, više od 30 °C, bilježe se u lipnju, srpnju i kolovozu, a najniže do −22 °C zabilježene su u veljači. Samo tri mjeseca, lipanj, srpanj i kolovoz, nikad nemaju negativnih temperatura. Ledenih dana (stalno ispod nule) ima pretežno u prosincu, siječnju i veljači. Oborine su raspoređene tijekom cijele godine pa nema klimatski sušnoga razdoblja. Najveći dio Zagorja prima od 900 mm do 1000 mm oborina godišnje. Godišnja količina oborina blago pada od zapada prema istoku Zagorja, a raste s porastom nadmorske visine, tako da vršni dijelovi zagorskih gora prosječno primaju od 1100 mm do oko 1200 mm oborina godišnje. U godišnjem hodu oborina je najviše ljeti. Između dvaju najkišnijih mjeseci, lipnja i kolovoza, malena je razlika, a maksimum se često premješta s jednoga na drugi. Drugi je oborinski maksimum u studenome. Najmanje je oborina zimi, s glavnim minimumom u veljači. Kasnoproljetne i ljetne kiše pogoduju uzgoju žitarica, od kojih je najzastupljeniji kukuruz, jer osiguravaju dovoljno vlage u vegetacijskome razdoblju. Snijeg pada u 15% do 20% oborinskih dana, a njegovo zadržavanje na tlu vrlo je promjenljivo iz godine u godinu. Tijekom hladnoga dijela godine snježni se pokrivač javlja od studenoga do travnja, s najduljim trajanjem u siječnju. Godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem visine barem 1 cm iznosi prosječno 30-ak dana, a na zagorskim gorama do 70-ak dana. Zadržavanje snježnoga pokrivača od barem 30 cm iznosi do 5 dana, a u vršnome dijelu Medvednice i Ivanščice i više od 40 dana. Maksimalne visine snježnoga pokrivača kreću se od oko 60 cm u nizinskome dijelu Zagorja, rastu s nadmorskom visinom i na vršnome području dosežu do oko 140 cm (Medvednica). Od kraja XX. st. primjetan je pad broja dana sa snijegom i skraćenje trajanja snježnoga pokrivača. Razmjerno oblačna su kasna jesen i dvije trećine zime, dok je ostatak godine vedar, osobito ljeto. Takva klima pogoduje vinogradarstvu, koje je rašireno u zagorskim pobrđima. Štete u poljoprivredi uzrokuje relativno česta pojava tuče koja nastaje za ljetnih mjeseci nakon povremenih velikih vrućina. Ljetne grmljavinske nepogode na pobrđima dovode i do spiranja i kliženja, dok u dolinama može doći do kratkotrajnih poplava. Važan utjecaj na klimu ima i nadmorska visina, a posebno reljef. Planinski niz Ivanščice predstavlja prepreku koja uvjetuje pojavu znatnih količina oborina, a južni dio Zagorja štiti od hladnih sjevernih utjecaja. Sličnu ulogu ima i Medvednica, jer zatvara porječje Krapine s jugoistoka, dajući mu obilježje reljefnoga zaljeva, otvorenoga prema jugozapadu. Utjecajima sa sjevera otvorena je dolina Sutle, pa se hladan zrak u razmjerno uskoj dolini zadržava (sutjeska Zelenjak), što uzrokuje da je taj dio Zagorja najhladniji prostor u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sjeverni dio Zagorja također je zbog svoje otvorenosti (dolina Bednje) izloženiji utjecajima sa sjevera. Na mikrolokalnoj razini bitne se razlike javljaju između pojedinih dolina i okolnih uzvisina. U dolinama, koje su vlažne i hladnije zbog manje osunčanosti i zadržavanja hladnoga zraka, česta je pojava magle. Magla dodatno smanjuje osunčanost, pa se doline mogu jače ohladiti, napose ako su i noći vedre i mirne, tako da nije rijetko da u dolinama bude mraza, dok je na okolnim brežuljcima temperatura iznad nule. Takve temperaturne inverzije mogu uzrokovati razlike u temperaturi dolina i brežuljaka veće od 10 °C. Za padine je važno napomenuti da najznačajniju ulogu ima njihova izloženost jer o njoj izravno ovisi osunčanost. Raslinje je najbolji pokazatelj prilika podneblja: na prisojnim stranama gora donja granica bukovih šuma dopire do 600 ili 700 metara, dok se na osojnim stranama spušta na samo 200 metara nadmorske visine.

D. Orešić