Kneippovo lječilište (Krapinske mrzlice)

Kneippovo lječilište (Krapinske mrzlice), kupalište i prirodno lječilište u Krapini. Osnovano je 1903. inicijativom krapinskoga gradonačelnika Vilibalda Sluge, koji je privolio Janka Okića-Jereba, dugogodišnjega sljedbenika i suradnika Sebastiana Kneippa, da u Krapini uredi lječilište po Kneippovim načelima prirodnoga liječenja. Te godine uprava lječilišta počela je izdavati časopis Knajpovac, u kojem je promicala učinkovitost tretmana u lječilištu, te prospekte na hrvatskome i njemačkome jeziku, a Okić-Jereb je 1905. na hrvatskome objavio i nadopunio Kneippovo djelo Moje liječenje vodom prokušano kroz više od 35 godina i napisano da se po njem lieče bolesti i čuva zdravlje. U prizemlju kupališta bile su smještene prostorije za liječenje vodom, od toga je 13 kada (osam za muškarce, pet za žene) bilo za liječenje hladnom vodom, a tri za liječenje toplom vodom. U prvim je godinama liječeno 260 bolesnika, a 1911. bilo ih je već 630. Kao liječnici u kupalištu spominju se Adolf Mocnaj, Vilim Goldstein te Blaž Ilijanić. God. 1924. Mirko Crkvenac kupio je lječilište, koje je pod njegovom upravom radilo do 1930, kada je zatvoreno zbog slabe posjećenosti.

LIT.: A. Kozina, Krapina i okolica, Krapina 1960. • A. Szabo (ur.), Krapina, grad povijesti i kulture, Krapina 2004.

V. Dugački