Književna nagrada »Ksaver Šandor Gjalski«

povelja i plaketa Književne nagrade »Ksaver Šandor Gjalski«

Književna nagrada »Ksaver Šandor Gjalski«, nagrada ustanovljena 1979. povodom 125. godišnjice piščeva rođenja. U početku se dodjeljivala svake druge godine za rukopis neobjavljena djela, a od 1985. postala je godišnja nagrada za najbolje objavljeno prozno književno djelo u RH. O dobitniku nagrade odlučuje prosudbeno povjerenstvo od pet članova, od kojih su tri predstavnici Društva hrvatskih književnika, a dva profesori književnosti iz Zaboka. Nagrada se sastoji od povelje, plakete s likom K. Š. Gjalskoga i novčanoga iznosa. Nagradu dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i Grad Zabok, uz potporu Ministarstva kulture RH, Krapinsko-zagorske županije te gradova Poreča i Crikvenice. Nagrada se dodjeljuje na svečanosti u Zaboku krajem listopada u tjednu kada je Gjalski rođen (26. X). S vremenom se u tjednu dodjele nagrade razvila i kulturna manifestacija → Dani Ksavera Šandora Gjalskog s kulturnim programima kao što su izložbe, koncerti, kazališne predstave, promocije knjiga, radionica kreativnoga pisanja, likovne i fotoradionice. Uz glavnu književnu nagradu dodjeljuju se i nagrade za učenike osnovnih i srednjih škola za prozne radove. Po uzoru na njih, i u Poreču i Crikvenici, prijateljskim gradovima Grada Zaboka, ustanovljene su slične nagrade. Svi nagrađeni radovi tiskaju se u knjizi PoZiCa, zbirci literarnih i likovnih radova učenika Poreča, Zaboka i Crikvenice. Dosadašnji su dobitnici Književne nagrade »Ksaver Šandor Gjalski«: 1981. Ivan Aralica (Put bez sna), 1983. Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) i Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, Čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica), 1985. Irena Vrkljan (Svila, škare), 1986. Pavao Pavličić (Trg slobode), 1987. Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu), 1988. Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke), 1989. Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa), 1990. Zvonimir Majdak (Krevet), 1991. Goran Tribuson (Potonulo groblje), 1992. Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi), 1993. Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci), 1994. Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro), 1995. P. Pavličić (Šapudl), 1996. Višnja Stahuljak (Sjećanja), 1997. Alenka Mirković-Nađ (91,6 MHz glasom protiv topova), 1998. Ratko Cvetnić (Kratki izlet), 1999. G. Tribuson (Trava i korov), 2000. Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu), 2001. Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari), 2002. N. Fabrio (Triemeron), 2003. Josip Mlakić (Živi i mrtvi), 2004. Renato Baretić (Osmi povjerenik), 2005. Luko Paljetak (Skroviti vrt), 2006. Igor Štiks (Elijahova stolica), 2007. Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom), 2008. Ivo Brešan (Katedrala), 2009. R. Cvetnić (Polusan), 2010. Ivana Šojat-Kuči (Unterstadt), 2011. Ivan Aralica (Carske kočije), 2012. Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja), 2013. P. Pavličić (Muzej revolucije), 2014. Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava), 2015. Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso), 2016. Željko Ivanković (Rat i sjećanje), 2017. Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši), 2018. Jurica Pavičić (Crvena voda), 2019. G. Tribuson (Otac od bronce), 2020. Ena Katarina Haler (Nadohvat), 2021. Z. Ferić (Putujuće kazalište), 2022. Ludwig Bauer (Dvostruki život Eve Braun), 2023. Ivan Lovrenović (U sjeni fantoma), 2024. K. Novak (Slučaj vlastite pogibelji), 2025. Robert Međurečan (Tako neka bude).

B. Mikac