kolarstvo

kolarska radionica, Muzej »Staro selo« Kumrovec

grb obitelji Bedeković Komorski s motivom kotača

kolarstvo, obrt koji se bavi izradbom kola, kočija i srodnih prijevoznih sredstava. Sve do početka XX. st. drvene poljoprivredne alatke i prijevozna sredstva (seoska zaprežna kola, sanjke, kočije) izrađivali su seoski majstori kolari. Osnovni proizvod kolara bio je kotač. Za glavinu upotrebljavala se bukva, za platnice hrastovina, a za žbice brijest. Potom je kovač okivao drvene dijelove te izrađivao ostale metalne dijelove. Izučeni majstori kolari govorili su: kakvoća drva mora imati odpornost na vlak, tlak, smik i odrez . Do 1960-ih kolarski obrt bio je cijenjen u cijelome Zagorju, dok se danas samo rijetki pojedinci bave kolarskim obrtom, izrađujući ili popravljajući zaprežna kola i svatovske zaprege. U stubičkome kraju posljednji kolar bio je Josip Repar, koji je obrt izučio u Beču, a potom otvorio radionicu u Matencima.

Plemićka obitelj Bedeković Komorski u svome grbu ima slomljeni kotač jer su zahvaljujući njemu dobili plemićki status. Naime, kralj Bela IV. 1276. prolazio je kočijom kroz bedekovčanski kraj. Putem mu se slomio kotač, a u pomoć su mu priskočili Bedekovići i popravili ga. U znak zahvale, kralj im je dodijelio posjed Komor.

LIT.: I. Biškupić Bašić, Stubički obrti kroz povijest (katalog izložbe), Zagreb–Gornja Stubica 2010.

T. Kušenić