Končić, Adam

Končić, Adam, glumac i pjevač (Zabok, 28. II. 1977). Osnovnu školu pohađao je u Brestovcu Orehovičkome, a gimnaziju u Zaboku. Diplomirao je 2001. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2002. zaposlen je u Zagrebačkome gradskom kazalištu Komedija (obnašatelj dužnosti ravnatelja 2016–17), gdje je ostvario zapažene uloge Šimuna (Jesus Christ Superstar), Gustava (Zemlja smiješka), Borisa Možbolta (Čaruga), Skip Snipa (Mali dućan strave), Eilifa (Majka Hrabrost i njezina djeca), Petroniusa (Jalta, Jalta), Vojvode (Gospođica iz Maxima), Ralpha (Zaljubljeni Shakespeare) i Antonija (Mnogo vike nizašto). Autor je i glumac u glazbeno-poetskoj predstavi Kaj je ljubav. Od 1997. u stalnome je glumačko-pjevačkom angažmanu u Glumačkoj družini Histrion, a posebice su mu bile zapažene uloge Rudija u Lažnoj barunici (2003, nagrada Najhistrion), Marcela dr. Immersteifa u Lovačkome rogu (2011), dr. Albina pl. Majura u Gospodskome djetetu (2012), Hermenegilda pl. Deutsch-Mokritzkoga u Škandalu na vuglu Vlaške i Koturaške (2013) i Ferdinanda Burimila u Diogenešu (2015). S Duškom Zubaljem 2001. osnovao je Teatar Pinklec. Režirao je i dramaturški obradio dvije kabaretske predstave: Noćas ću… (s D. Zubaljem, 2001) i Adam i Ona (s Oliverom Beloševićem, 2013) te monodramu Ni med cvetjem ni pravice (po Baladama Petrice Kerempuha M. Krleže, 2010). Surađuje i s drugim nacionalnim kazalištima i družinama (Satiričko kazalište Kerempuh, Teatar &TD, HNK iz Varaždina i Zagreba, Istarsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Požega, Kerekesh Teatar i dr.). God. 2008. utemeljio je → Glumački festival u Krapini (GFUK, s kojim od 2011. gostuje po cijelom Zagorju), predsjednik je istoimene kulturne udruge koja organizira Festival, a 2010. osnovao je produkcijsku kuću Adam scena d.o.o. (satirična komedija Šund naš svagdašnji Roberta Krajinovića). Na Danima satire 2000. nagrađen je Zlatnim smijehom za ulogu A. Šenoe u Cabaretu & TD Teatra &TD. Osim u kazalištu, ostvario je nekoliko televizijskih (Ljubav u zaleđu, 2005–06; Zakon, 2009; Odmori se, zaslužio si, 2010; Tito, 2010) i filmskih uloga (Četverored, 1999; Duga mračna noć, 2004; Što je Iva snimila 21. listopada 2003., 2005. i dr.), a sudjeluje i u mnogobrojnim radijskim i televizijskim glazbenim emisijama. Bavi se i pjevanjem: prvi solistički nastup imao je 2002. na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini s pjesmom Strele ljubavne, nastupajući i kasnijih godina na Festivalu: Kranjčićev znamen (s Vokalnim ansamblom Allegro, 2009), Špancir čez vreme (2014), Vrni se vu Zagorje (2015), Još ti navek kerv gori (2018), Vu mojemu srcu (2020), Senje (2021), Plavi leptir (2022), Dvije kaplje vode (2023), Da si moja (2024) i Od Boga dana (2025). Pjesmama na kajkavštini nastupao je i na drugim regionalnim festivalima, Pjesmama Podravine i Podravlja u Pitomači i Zagorskome glazbenom festivalu Krijesnica. Najveći uspjeh ostvario je pjesmom Gruda dedovine (s tamburaškim sastavom Fakini), koju je izveo na festivalu Pjesma i tambura 2005, održanom u Festivalskoj dvorani u Krapini, osvojivši prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnoga žirija. Suosnivač je muškoga vokalnog sastava Kvartet Gubec (2004), član kojega je bio do 2010, a 2007. snimio je samostalni CD-album s 19 skladbi kajkavskoga izričaja Zagorje ja tvoj sem sin. God. 2023. na 16. Gumbekovim danima dobio je nagradu za izuzetan doprinos i razvoj cabareta.

J. Lukec