Korotaj, Vladimir
Korotaj, Vladimir, pjesnik i publicist (Jurketinec kraj Ivanca, 7. X. 1933 – Varaždin, 13. VII. 2009). Nakon završene srednje škole u Varaždinu, diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1958) te radio kao profesor u Knegincu Gornjem i Varaždinu, među ostalim u Rudarskome školskom centru, do umirovljenja 1994. Objavljivao je feljtone, priče, humoreske, ali i haiku u Telegramu, Kaju i Oku, a posebno je značajan po kajkavskim pjesničkim zbirkama, tematski vezanima uz život zagorskoga seljaka, s domoljubljem kao stalnim motivom (Z moje kleti, 1986; Štefove balade, 1999). Dobitnik je nagrada »Fran Galović« za najbolje djelo zavičajne tematike, za kajkavsku pjesničku zbirku Gosenica za vratom (2001), te »Katarina Patačić«, za zbirku Quaero hominem (iliti) Iščem človeka (2005), u kojoj je objavio ratni sonetni vijenac Za slobodu, za mir. Autor je romana Moj sin ratnik (2007), o Domovinskome ratu i doprinosu Varaždina borbi za hrvatsku neovisnost. Pjesme su mu uvrštene u antologiju J. Skoka Rieči sa zviranjka (1999). Bio je član Varaždinskoga književnog društva.
LIT.: I. Vrbanić, Laureat Vladimir Korotaj, Varaždinske vijesti, 20. XII. 2006. • I. Vr., Varaždinci u ratnom vrtlogu, ibid., 20. V. 2007. • isti, Književni svjedok o ratu, ibid., 13. VI. 2007. • A. Radošević, Korotaj, Vladimir, Hrvatska književna enciklopedija, 2, Zagreb 2010.
R.