Kostelsko gorje

Kostelsko gorje

Kostelsko gorje, skupni oronim za nizove niskih gora, brda i brežuljaka u sjeverozapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja. U širem smislu obuhvaća i prostrana pobrđa koja se na sjeveru spuštaju prema dolini Sutle, a na jugu dopiru do Cesargradske gore. Na zapadu i sjeveru se raščlanjenim podgorjem spušta prema Sutli, koja ga odvaja od gorskoga niza Javorščice i Donačke gore u Sloveniji. Dolina Krapinčice na sjeveru ga odvaja od maceljskoga prigorja, a na istoku od Strahinjščice. Između Sutle i Krapinčice kraj Brezovice duljina mu je 20 km. Morfografski se ističu dijelovi niza Koštrunov breg ili Koštrun (485 m)–Desinićka gora (485 m)–Druškovec gora (499 m)–Kuna gora (521 m) i skupina blokovskih uzvišenja Brezovica (581 m)–Dunajev breg (507 m)–Ravnica (561 m), razdvojeni dolinom Kosteljine. Najčešći raspon nadmorske visine pobrđa je 250–350 m. Gorski blokovi građeni su od naslaga trijaskih dolomita i magmatskih stijena, dok su okolna pobrđa građena od tercijarnih klastita i vapnenačkih naslaga s vulkanitima. Tektonska aktivnost nije dovela do značajnijega izdizanja, a reljef je erozijskim i derazijskim procesima u mekšim tercijarnim naslagama raščlanjen često paralelnim nizovima niskih grebena i dolina. U gustoj mreži tokova površinama porječja ističu se Kosteljina i Horvatska. Zbog pogodnih uvjeta za naseljavanje prevladava mozaični krajobraz u kojem se izmjenjuju šume, obradive površine i raštrkana naselja. Najveća naselja su Pregrada, Đurmanec, Desinić i Hum na Sutli. Najpopularnija planinarska odredišta su Kuna gora, gdje su planinari iz Pregrade 1955. podignuli planinarski dom, i Brezovica, najčešće izletište krapinskih planinara do izgradnje doma na Strahinjščici.

N. Buzjak