Kovačić, Viktor
palača Burze, 1923–27, Zagreb
Kovačić, Viktor, arhitekt i urbanist (Ločendol kraj Rogaške Slatine, 28. VII. 1874 – Zagreb, 21. X. 1924). Po majci Slovenac, po ocu Hrvat, rano djetinjstvo proživio je u Humu na Sutli. Obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu 1891. Iste godine vratio se u Zagreb i radio u atelijerima Gjure Carneluttija, Kune Waidmanna i H. Bolléa, a 1899. završio je Akademiju u Beču kod istaknutoga predstavnika moderne arhitekture Otta Wagnera. Iste godine otvorio je vlastiti atelijer u Zagrebu. Svestranim djelovanjem kao arhitekt, pisac i pedagog utjecao je na razvoj moderne arhitekture u Hrvatskoj. Isticanjem profesionalne etike i umjetničkoga značaja arhitekture pridonio je prevladavanju obrtničko-poduzetničkoga mentaliteta i proširio društvenu odgovornost na sva područja prostornoga oblikovanja (priznavanje autorskih prava arhitekata, raspisivanje javnih natječaja). Priklonio se skupini modernih hrvatskih umjetnika oko Vlaha Bukovca, a svojim programskim tekstom Moderna arhitektura, objavljenim u časopisu Život, borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Sa skupinom istomišljenika osnovao je 1906. Klub hrvatskih arhitekata. Od 1922. bio je redoviti profesor Tehničke visoke škole u Zagrebu. Na njegovim prvim projektima u Zagrebu zamjetljiv je utjecaj secesije (dvostruka kuća u Masarykovoj ulici, 1906/07; vila Auer u Rokovoj ulici, 1906; kuća Lustig-Perok u Kumičićevoj ulici, 1910). Zajedno s Hugom Ehrlichom vodio je atelijer »Kovačić i Ehrlich« (1910–15). Slijedeći Loosovo načelo slobodne organizacije tlocrta i građevnih masa, stvorio je prototip moderno oblikovane obiteljske kuće (Frangeš, 1912; Vrbanić, 1913; Čepulić, 1914). Najviši domet vlastita načela o sintezi tradicije i suvremenosti ostvario je u otmjenoj trokatnici Frank (1914) na uglu Mažuranićeva trga i Hebrangove ulice, na kojoj je, varirajući temu firentinskoga palazza (rustika, arkade, streha), ostvario suvremenu stambenu zgradu snažna plasticiteta. Posežući za građevinskim oblicima Bizanta, 1912. počeo je gradnju svoje najveće građevine do tada, crkve sv. Blaža s dominantnom armiranobetonskom kupolom, prvom takvom konstrukcijom u nas, u tlocrtnoj shemi grčkoga križa. Također je izveo više manjih projekata i adaptacija (pregradnja vile Kulmer u Novome Vinodolskome, 1912). Nakon Prvoga svjetskog rata, napuštajući povijesne reminiscencije, jednostavnim sredstvima i reduciranom dekoracijom ostvario je prototip suvremeno zasnovane stambeno-poslovne zgrade u palačama Slaveks (1920) na Svačićevu trgu i Eksploatacija (1922) na Trgu žrtava fašizma. Godine 1923. započeo je izgradnju palače Burze, koju je dovršio H. Ehrlich nakon njegove smrti, 1924. Klasične elemente na pročelju (jonski stupovi) povezao je u skladnu reprezentativnu cjelinu sa strogim kubusom zgrade, a idejnim prijedlogom za zgradu nasuprot Burzi ostvario je reprezentativan ulaz u novi dio grada. – Za razvoj hrvatskoga graditeljstva osobito je važno Kovačićevo nastojanje na podizanju vrsnoće obrta, pri čemu je posebnu pozornost poklanjao unutarnjem uređenju (adaptacija vlastita stana na mansardi kuće u Masarykovoj ulici 21–23 u Zagrebu). Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom nagradom (1925). Arhitektonske misli Viktora Kovačića baštinili su i prenosili dalje njegovi neposredni učenici – petnaest diplomanata prvih dviju generacija zagrebačke Tehničke visoke škole koji su apsolvirali tečaj perspektivnoga crtanja i seminar iz arhitektonskih kompozicija. U spomen na velikoga umjetnika i arhitekta Društvo hrvatskih arhitekata 1959. ustanovilo je Nagradu »Viktor Kovačić«, i to kao nagradu za životno djelo i kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskoga stvaralaštva. Kovačićeva supruga Terezija, rođ. Arhanić, 1953. njihov stan u Masarykovoj ulici, sačuvan u izvornu obliku, s pripadajućim inventarom, darovala je gradu Zagrebu sa željom da se u njemu uredi memorijalna zbirka. Muzej grada Zagreba preuzeo je upravljanje zbirkom 1980, a 1994. zbirka je uređena i otvorena za javnost.
LIT.: B. Brezinščak Bagola, U sjeni ljepote: romansirana biografija Viktora Kovačića, hrvatskog arhitekta, Zagreb 2014. • K. Galović, Viktor Kovačić: otac hrvatske moderne arhitekture, Zagreb 2015.
R.