kovački obrt

kovačnica

kovački obrt, obrt koji se bavi oblikovanjem metala u toplom (užarenom), polutoplom ili hladnom stanju. Kuje se ručno, udarcima čekića na nakovnju, ili strojno, udarcima bata ili malja. Kovački obrt jedan je od najstarijih obrta na području Hrvatskoga zagorja. Uslugama majstora kovača u prošlosti koristilo se seosko stanovništvo, ali i plemićke obitelji. Kao i većina drugih, kovački je obrt bio obiteljski i nasljeđivao se s oca na sina. Kovači su izrađivali sve vrste poljoprivrednih alatki, kao i kovane dijelove za prijevozna sredstva. Među kovačima su se razlikovali majstori kovači i majstori kovači potkivači. I jedni i drugi izrađivali su metalne dijelove za kola, ali samo su se kod potkivača potkivali konji. Gubeći na značaju s modernizacijom poljoprivrednoga alata, odnosno prodorom industrijski proizvedenih poljoprivrednih strojeva i alata u sela, mnoge su kovačnice prestale djelovati. Danas tek Ivan Šiltić iz Globočca kraj Marije Bistrice ima registrirani obrt. Mladi izučeni majstori kovači prilagodili su se potrebama vremena i umjesto klasičnim kovačkim obrtom, bave se umjetničkom bravarijom, pa u svojim radionicama izrađuju ograde, stolice, stolčiće, okvire za ogledala, vrata, odnosno replike nekadašnjih rasvjetnih tijela i viteške opreme. Takvim radom bave se Ivan Žegrec iz Bedekovčine, Stjepan Frljužec iz Petrovskoga, Božidar Kopun iz Zagorskih Sela, Franjo Mišak iz Svetoga Križa Začretja, Vladimir Bertol iz Krušljeva Sela i Vlado Grabušić iz Donje Stubice.

T. Kušenić