Kovačević, Edo

Edo Kovačević, Kožarska ulica, 1934; NMMU

Kovačević, Edo (Edmund), slikar (Gospić, 16. XI. 1906 – Zagreb, 15. III. 1993). U Zagrebu je završio Obrtnu školu (1923) i diplomirao na ALU-u (1930) u klasi Vladimira Becića. U Parizu je studirao freskoslikarstvo (1930–31). Radio je kao nastavnik u Obrtnoj školi (1934–40) te u Prvoj i Petoj muškoj realnoj gimnaziji (1941–47) u Zagrebu. Bio je likovni suradnik Muzeja za umjetnost i obrt (1947–54) i Gradske galerije suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti, 1955–65). Bio je član Udruženja umjetnika Zemlja (1932–35). Od 1977. bio je izvanredni, a od 1986. redoviti član JAZU-a (HAZU-a). Od 1932. izlagao je na mnogobrojnim skupnim, a od 1955. i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Uz slikarstvo, bavio se scenografijom (HNK u Zagrebu, Dubrovačke ljetne igre, Zagrebačko kazalište lutaka), koncipiranjem muzejskih postava i postavljanjem izložbi, opremom knjiga i izradbom plakata te likovnom pedagogijom. Dobitnik je mnogih nagrada (Nagrada grada Zagreba za umjetnička ostvarenja, 1965; Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo, 1982). O njemu je snimljen dokumentarni film 1987 (scenarij i režija Radovan Ivančević).

Njegov slikarski opus obilježen je temom krajolika za koji je česta nadahnuća nalazio u Hrvatskome zagorju, osobito u Klanjcu i okolici, pa je od kraja 1960-ih do početka 1980-ih ugljenom, pastelom i uljem naslikao velik broj pejzaža, koje je kao stilsku i tematsku cjelinu predstavio na samostalnoj izložbi »Zagorski krajolik« u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu 1993.

LIT.: A. Deanović, Retrospektivna izložba Ede Kovačevića, Čovjek i prostor, 11(1964) 4. • R. Ivančević, Edo Kovačević (katalog izložbe), Zagreb 1984. • V. Flego, Kovačević, Edo, Hrvatski biografski leksikon, 7, Zagreb 2009 .

D. Vujčić