kožarstvo
cehovska škrinja združenoga krapinskog ceha, 1837.
cehovska tablica
kožarstvo, djelatnost koja se bavi preradbom kože za izradbu gotovih proizvoda. Kožarski se obrt u prošlosti podijelio na nekoliko grana. Naziv kožar zadržao se uglavnom za štavitelje kožne sirovine koji su proizvodili različite vrste gotovih koža. Postolari i čizmari specijalizirali su se za izradbu obuće od gotove kože, remenari su izrađivali različite vrste kožnoga remenja, dok su sedlari izrađivali sedla i cjelokupnu opremu za konje i ostale zaprežne životinje. Krznari su specijalizirano proizvodili i izrađivali odjevne i druge predmete od krzna divljih životinja. Štavljenje kože i njezina daljnja primjena i obradba bili su isključivo muški posao.
U Hrvatskome se zagorju svi obrti 1837. udružuju u Veliki krapinski ceh, koji je potvrdio kralj Ferdinand V. Ceh je okupljao čizmare, postolare, kožare, češljare i sedlare. Od njega se 1863. odvojio čizmarski ili »hrvatski« ceh, koji su činili udruženi čizmari, dugmetari i čohaši. God. 1872. ukinute su cehovske organizacije, koje su se pretvorile u obrtničke zadruge i tako djelovale sve do Drugoga svjetskog rata. U kotaru Krapina 1904. bilo je registrirano 20 majstora postolara, 98 čizmara, jedan remenar, osam kožara i četiri sedlara, a sam grad Krapina bio je najveće razvijeno obrtničko središte. Međutim, u to doba osnovane su i prve tvornice za preradbu kože i proizvodnju kožnih proizvoda, tako da su se mnogi majstori zaposlili u tim tvornicama, uglavnom u Zagrebu. Stoga su se u prvoj polovici XX. st. ubrzano ugasili pojedini kožarski i kožarsko-prerađivački obrti. Prvi je u potpunosti nestao čizmarski obrt, a prestankom korištenja konjske i stočne zaprege u gospodarstvu polako su se gasili remenarski i sedlarski obrt. Kožarski obrt zamijenili su tvorničko štavljenje i preradba kože. Postolarski obrt polako se prilagođavao potrebama stanovništva, te je težište obrtničkoga rada prebacio s izradbe na popravak obuće. Danas se na prostoru Krapinsko-zagorske županije kožarstvom još bave Želimir Jalžabetić u Oroslavju i Damir Čaržavec u Dubrovčanu.
LIT.: M. Kuhar i T. Lovrić, Majstori u radionici (katalog izložbe), Kumrovec 2009.
T. Kušenić