Kozina, Antun

Antun Kozina

Kozina, Antun, kulturni djelatnik i publicist (Vidovec Krapinski, 25. XII. 1925 – Krapina, 5. VI. 2011). Pučku školu završio u Krapini, a srednju učiteljsku i upravno-pravnu u Zagrebu. Polazio je vojnu školu u Austriji (1942–43), a 1943. kao domobran NDH pristupio je partizanima i u JNA ostao do 1946. Te godine zaposlio se u Krapini kao službenik (arhivar i pristav) u kotarskome Javnom tužilaštvu, 1947. bio član Izvršnoga odbora i povjerenik za zdravstvo u kotarskome narodnom odboru te pomoćnik ravnatelja Doma zdravlja. Jedan je od osnivača Gradskoga muzeja Krapina (1952), gdje je bio pomoćnik ravnatelja, a ubrzo i ravnatelj. Bio je i povjerenik za zaštitu spomenika kulture Općine Krapina. Zaslužan je za pokretanje Arhivskoga sabirnog centra Krapina (1959), u sastavu Državnoga arhiva u Varaždinu te za uređenje Muzeja Ljudevita Gaja u Krapini (1966). Njegovim zauzimanjem (u suradnji s obitelji Töpfer i zagrebačkim muzealcima) uređen je Muzej evolucije (1969) i Nalazište pračovjeka Krapina (1977), a uređene su i etnografske zbirke i stručna knjižnica (1952–60). Jedan je od utemeljitelja Festivala kajkavske popevke (1966) i tajnik Turističkoga društva u Krapini. God. 1977. umirovljen je kao voditelj krapinskih muzejskih zbirki.

Prvim publicističkim radom o smanjivanju nepismenosti i osnivanju seoskih knjižnica i čitaonica javio se 1947. u Seljačkoj slozi. Marljivo je skupljao i bilježio etnografsku, dokumentarnu, memoarsku i bibliografsku građu o Krapini i Hrvatskome zagorju, a u Arhivskome sabirnom centru Krapina pohranjena je njegova zbirka nastala skupljanjem različitih novina, članaka, biltena, brošura, fotografija i plakata od 1952. do 1986. Svoje je radove objavljivao (katkad se potpisivao pseudonimima Franjo Vitomir i Pepek Sever) u mnogobrojnim časopisima, novinama, listovima i zbornicima, npr. u Vijestima muzealaca i konzervatora Hrvatske (1960–61, 1963–64, 1967, 1971, 1982, 1985, 1988), Hrvatskom zagorju (1969–71, 1995; kojemu je bio i urednik 1969–71) i dr.

Autor je monografija Selo govori o svojoj prošlosti: Vidovec–Pretkovec (1958) i Krapina i okolica kroz stoljeća (1960), urednik povijesno-turističkih vodičâ kroz Krapinu (1964, 1985), monografije Krapinskih osam stoljeća (1998), etnografskih djela Krapinski vandrček i zagorska dobra volja: prema Križevačkim štatutima (1965), Običaji krapinskog kraja (1988), kao i dokumentarno-književnih crtica o stanovnicima rodnoga sela – Vidovčanski trolist (1947). Kao dugogodišnji tajnik krapinskoga DVD-a, autor je i njegovih obljetničkih monografija: Krapina: spomen-knjiga u povodu 30-godišnjice oslobođenja Socijalističke Jugoslavije i 100. obljetnice DVD Krapina (1975), Naša obljetnica: Dobrovoljno vatrogasno društvo Krapina: 1875–1985 (1985), Sto dvadeset godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva Krapina: 1875–1995 (1995).

Pisao je i brošure o krapinskom izdavaštvu (Stoljeće tiskarstva u Krapini, 1986) i značajnim krapinskim autorima (Antologijski izbor imena pisaca i naslova znanstvenih i književnih djela iz krapinske bibliografije: uz 800-tu obljetnicu grada Krapine, 1993), a u monografiji Krapina, grad povijesti i kulture (2004) zastupljen je tekstom Zaslužni građani Krapine. Pripovijetke su mu objavljene u Seljačkoj slozi (1950–51), Zagorskome kolendaru (1965), Hrvatskome zagorju (1971) te antologijama Zapisi s njiva (1952) i Gradić u dolini (1998). Surađivao je s mnogobrojnim televizijskim kućama i radijskim postajama, a na Radiju Hrvatsko zagorje Krapina dugo je godina uređivao kulturno-povijesne emisije. Za tisak je priredio i popratio predgovorom roman H. Davile Veronika Desinićka (1966). Uvršten je u mnogobrojne antologije i monografije, a za svoj je rad višestruko nagrađivan.

J. Lukec