Krčelić, Baltazar Adam
Baltazar Adam Krčelić, Annuae 1748–1767, rukopis
Krčelić, Baltazar Adam, povjesničar (Šenkovec kraj Zaprešića, 5. II. 1715 – Zagreb, 29. III. 1778). Potječe iz obitelji nižega hrvatskog plemstva, koja je posjedovala kuriju u Šenkovcu, na lokalitetu Vrboščak. Studirao je 1731–34. filozofiju u Beču, a 1734–38. teologiju i pravo u Bologni. Bio je kapelan u župi Sveti Martin pod Okićem, a od 1739. župnik u Selima kraj Siska. Od 1745. predavao je u zagrebačkome sjemeništu. God. 1747. bio je imenovan zagrebačkim kanonikom i izabran za rektora Hrvatskoga kolegija u Beču do 1749, kad je postao pomoćnik zagrebačkoga biskupa Franje Klobusiczkoga i prisjednik Sudbenoga stola. Bio je blizak reformnomu krugu oko carice Marije Terezije, cijenjen kao crkveni povjesničar i pravnik, te je sudjelovao u sastavljanju prijedloga upravne reforme, zbog čega je u domovini pao u nemilost novoga biskupa Franje Thauszyja, koji je 1756. protiv njega pokrenuo proces (»velika pravda«). Kao erudit i prosvjetitelj napisao je više djela o crkvenoj i političkoj povijesti hrvatskih zemalja na latinskome i hrvatskome jeziku. Prvo objavljeno djelo Živlenje blaženoga Gazotti Augustina, zagrebečkoga biskupa (1747) pisano je kajkavskim jezičnim izrazom, a njegovo najveće i najvažnije djelo, Povijest stolne crkve zagrebačke (Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis), u cijelosti je tiskano tek nakon Thauszyjeve smrti 1769. Najpoznatije njegovo djelo Annuae 1748–1767 (1901, hrvatski prijevod Annuae ili Historija 1748–1767, 1952) opisuje političke i društvene događaje u Banskoj Hrvatskoj te donosi mnogobrojne detalje iz privatnoga života suvremenika, zbog čega je nakon njegove smrti bilo cenzurirano i zamalo uništeno. Djelo je poslužilo A. Šenoi kao temelj za roman Diogeneš, a danas se drži prvorazrednim izvorom za poznavanje društvenih običaja i povijesti svakidašnjice XVIII. st. u sjevernoj Hrvatskoj . God. 1750, prigodom proglašenja svete godine, sudjelovao je u redakciji kajkavskoga prijevoda knjižice Kratek navuk od občinskoga jubileuma iliti veseloga svetoga obilnoga proščenja (1751), a 1762. objavio je knjigu Kratek navuk od svete messe i s Nikolom Laurenčićem napisao Pridavek, dodatak trećemu izdanju Kronike Pavla Rittera Vitezovića, o zbivanjima u Hrvatskoj od 1749. do 1762. O vlastitu je trošku 1769. tiskao djelo posvećeno Mariji Tereziji De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares. Na kajkavski je 1773, nakon ukinuća Družbe Isusove, preveo breve pape Klementa XIV. (Skončanje Tovarištva Jezuševoga zvaneh drugač Jesuit leto 1773 po Klemenšu pape XIV vučinjeno iz dijačkoga dokončanja na horvacki jezik prenešeno, u rukopisu). Autor je biografije 31 istaknutoga pisca iz pravnih i povijesnih znanosti koji su rodom ili podrijetlom bili vezani uz Bansku Hrvatsku ili Slavoniju, što je prvo takvo književno-povijesno djelo u sjevernoj Hrvatskoj (Scriptorum ex regno Sclavoniae, 1774). Svoju bogatu knjižnu ostavštinu oporučno je ostavio Knjižnici Kraljevske akademije znanosti, koja je danas sastavni dio fundusa NSK.
LIT.: S. Krivošić, Šenkovec: kao mjesto rođenja hrvatskog povjesničara Baltazara Adama Krčelića (1715–1778), Zaprešićki godišnjak, 5(1995). • T. Shek Brnardić, Svijet Baltazara Adama Krčelića, Zagreb 2010.
I. Mandušić