Krištolovec, Ivan

Krištolovec , Ivan (Christolovecz, Kristolovec, Kristolovecz, Kristolovez, Krisztolovecz; Joannes, János, Giovanni), crkveni povjesničar i prevoditelj (Varaždin, 1658 – Lepoglava, 16. IV. 1730). Pretpostavlja se da je isusovačku gimnaziju završio u Varaždinu. U Remetama je 1676. stupio u pavlinski red, a redovničke zavjete položio je 1677. U Lepoglavi je polazio studij filozofije, a u Beču teologije, gdje je i doktorirao. Po povratku u Lepoglavu predavao je filozofiju (1684–87), teologiju i dogmatiku (1687–93). Bio je prior samostana u Križevcima, generalni vikar reda (1702–04. i 1707–13), provincijal Hrvatske pavlinske provincije (1704–06), general reda (1708. i 1714–20), prior lepoglavskoga samostana te kraljev savjetnik (1716). Sudjelovao je u borbi za odvajanje hrvatskih pavlina od Ugarske provincije. Zaslužan je za zadržavanje Međimurja u Hrvatskoj provinciji, uvođenje obveze vođenja provincijskih ljetopisa i za provedbu promjena pavlinskih Konstitucija. Na latinskome je pisao o pavlinskome redu (Breve notitia della traslatione del corpo di s. Paolo primo eremita, 1702), životopise istaknutih pavlina na prijelazu iz XVII. u XVIII. st. (Brevis relatio virorum et personarum..., 1722) te hvalospjev Habsburgovcima (Panegyricon Austriacum, seu Austriaca domus in domo David figurata..., 1703), no mnoga su mu djela ostala u rukopisu. Na kajkavskome je objavio prijevod djela Tome Kempenca De imitatione Christi (Od nasledovanja Kristuševa: knjige četiri, 1710) te životopise biblijskih likova Marte i Marije Magdalene (Žitek dveh verneh Kristuševih službenic Marte i Marije Magdalene, 1718), sastavljenih na temelju različitih, ponajprije latinskih izvora. U Lepoglavi je dao sagraditi knjižnicu (1710) i gostinjac (1720), a za crkvu je pribavio dva velika posrebrena kipa, sv. Augustina i sv. Pavla Pustinjaka.

LIT.: A. Jembrih, Ivan Krištolovec kao kajkavski pisac, Lepoglavski zbornik 1994. • A. Sekulić, Ivan Krištolovec – pavlin i hrvatski pisac, ibid. • isti, Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti, Zagreb 1997.

B. Brezinščak Bagola i R.