Kropek, Josip

Kropek, Josip, pjesnik i pripovjedač (Ključ kraj Novoga Marofa, 3. VIII. 1938 – Varaždin, 8. X. 2023). Izučivši stolarski zanat u Novome Marofu 1959, radio je u Austriji i Saveznoj Republici Njemačkoj te, nakon prekvalifikacije, kao poslovođa u građevinskome poduzeću Tehnika u Sloveniji i Belgiji (1963–70), a potom do umirovljenja 2001. u različitim tvrtkama u Bruxellesu. U petnaestak pjesničkih i proznih djela na kajkavskome i standardnome jeziku, zaokupljen zavičajnom tematikom, predstavlja se kao pjesnik i pripovjedač Zagorja, koje, prožeto nostalgičnim uspomenama i neprestanom čežnjom za povratkom, opisuje idiličnim, detaljističkim slikama njegova prirodnog i ekološkoga bogatstva, prepoznatljivom motivsko-tematskom topikom (zeleni bregi, vinograd, polja, klet, grunt), te izraženom sentimentalnom notom ocrtava i potvrđuje njegovu regionalnu posebnost. Retrospektivnim postupcima evocirao je razdoblja djetinjstva i mladenaštva, kao svojevrsno autobiografsko lirsko ili epsko oživljenje osobne ili tradicijske prošlosti, istovremeno dajući pogled iz suvremenosti, npr. u zbirkama Potočec, Iznad zaborava te Život i snovi: iz notesa povratnika (sve 2007), Moje Zagorje (2010), Dropta slova kajkavskoga (2013) i Luč vu duši vužgana (2015), te u poučnim, etnološki zanimljivim, realističnim zapiscima » Stara seoska domaćinstva«, život na selu u prošlosti: slikama, pjesmama, pričama (2007) i romansiranoj autobiografskoj prozi Zagorja sin (2012). Jednostavnim jezikom pučke kajkavske intonacije, a često i redovito rimovanim pjesničkim oblicima, kao zagovornik tradicijskih, napose obiteljskih i nacionalnih vrijednosti, ispovijedao je autorsko iskustvo povratka u prostore zavičajne, zagorske okoline te ponovnoga ukorjenjenja u sveukupnost njezine životne zbilje. Među ostalim, objavio je i intimističke pripovijesti i aforizme Udovac (2008), dokumentarističko-romanesknu prozu s temom iz Domovinskoga rata Logorka (2010), pjesničke zbirke Brisel (na francuskome jeziku, 2009), Izvor (2010), O prirodi, domovini i ljubavima (2010), Život je samo most (2017), Škrinja mojih uspomena (2018) i Cinkuš kaj na Kaj zvoni (2019) te prozno svjedočanstvo Kako do pedeset godina braka ili Ne dajte ljubavi da ode (2014). Bio je suradnik Varaždinskoga književnog zbornika (2011, 2012).

LIT.: D. Plantak, Inspirirao ga rodni kraj, Večernji list, 6. IV. 2007. • M. Varga, Nagovještaj prave ljubavi, Glas Koncila, 21. VIII. 2014.

N. Videk