Kunić, Ivanka

Kunić, Ivanka, spisateljica i pedagoginja (Ivanec, 24. III. 1935). U Zagrebu završila Učiteljsku školu 1956, diplomirala na Višoj pedagoškoj školi 1962. te južnoslavenske jezike i književnosti i pedagogiju na Filozofskome fakultetu 1979. Radila je kao učiteljica u osnovnim školama u Trakošćanu (1956−62) i Vidovcu (1962−82), bila je republička savjetnica za hrvatski jezik u Zavodu za prosvjetno-pedagošku službu u Varaždinu (1982−91), u OUR-u za Pedagogijske znanosti pri Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1991) te od 1991. do umirovljenja 1996. ravnateljica varaždinske VI. osnovne škole. Književnim radovima za djecu i odrasle te pedagogijskim člancima surađivala je u periodicima Umjetnost i dijete, Varaždinski književni zbornik, Hrvatski sjever, Kajkavsko narječje i književnost u nastavi, Zeleni bregi Zeline, Kaj i Draga domača rieč. Uredila je zbornik Draga domača rieč (2006) te bila suurednica Varaždinskoga književnog zbornika (2000, 2005−06). Sastavila je priručnik Kultura dječjeg govornog i scenskog stvaralaštva (1990), zbirke usmenoga pjesništva i zapisa iz etnografske i tradicijske baštine Vidovečke kitice (1999) i Vidovečko zelje govori se jezike (2013), monografiju Tragom narodne baštine ivanečkoga kraja (2002) te zbirku ivanečkih šala i dosjetki Zabrbotali purani (2006). Na kajkavskome je objavila zbirku pjesama Šibnjata hiža (1997), a na kajkavskome i štokavskome zbirke igrokaza, recitala i pjesama Carstvo bez granica (1999) i Plavi osmijeh (2008). U zbirkama pjesama na ivanečkome govoru i standardu Falaček neba (2000), Žejna duša (2004) i Kak nebo doseči (2018) nasljeduje zavičajni modus moderne kajkavske lirike. Objavila je memoare Stazama školovanja (2017). Za prinos u očuvanju ivanečkoga govora i baštine nagrađena je Plaketom grada Ivanca (2010).

LIT.: F. Hrg, Ivanečki pjesnici − ivanečkim govorom, Hrvatsko zagorje, 7(2001) 2. • J. Skok, Kritički zapis o kajkavskoj lirici Ivanke Kunić, u: I. Kunić, Žejna duša, Varaždin 2004.

T. Rogić Musa