Kurečić, Zvonimir

Kurečić, Zvonimir, svećenik i crkveni pisac (Martinci Zlatarski, danas Zlatar, 22. II. 1951). Osnovnu školu pohađao je u Zlataru, gimnaziju u Zagrebu, filozofiju i teologiju studirao je u Zagrebu i Rimu, gdje je 1992. doktorirao kanonsko pravo na Papinskome sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen 1978. u Zagrebu, a potom je obavljao različite službe: bio je urednik publikacija o svetima Ćirilu i Metodu (1984–87), župni vikar u župi Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskome (1987–88), predstojnik Katehetskoga ureda Zagrebačke nadbiskupije (1992–98), predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije (1994–98) i predavač na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1993–2002). Bio je pročelnik Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (od 1997), djelatnik Nadbiskupskoga ženidbenog suda u Zagrebu (1987–99), sudski vikar (predsjednik) Međubiskupijskoga suda prvoga stupnja u Zagrebu (2000–06) i predsjednik Hrvatskoga biblijskog društva (2002–11). Od 1999. bio je prebendar zagrebačke Prvostolne crkve (katedrale), a od 2010. rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju. Te godine postavljen je za grkokatoličkoga naslovnog arhimandrita marčanskoga. Uredio je više izdanja o slavenskim učiteljima, svetima Ćirilu i Metodu i četiri molitvenika. Piše znanstvene i popularne knjige i članke iz povijesti, teologije, ekumenizma, liturgije, kanonskoga prava, katehetike i crkvenoga pjevanja. Objavio je djela: Ispovijesti ruskog hodočasnika svojem duhovnom ocu (1985), Pohvala Bogorodici i Kristu čovjekoljupcu (1986), Grkokatolički lekcionar: Evanđelja i poslanice (1987), Papin posjet Sv. Jeronimu u Rimu (1991), Povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru (1994), Bizantsko-hrvatski liturgikon (1999). Autor je turističkih monografija Majka Božja Bistrička (2000), Sakralni spomenici Hrvatskog zagorja (2006), Katedrala Uznesenja Marijina u Zagrebu (2009), Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru (2012) i Crkva sv. Dizmuša Dobrog razbojnika (2015). Urednik je Katekizma Katoličke crkve (1994), a priredio je nekoliko izdanja Kajkavske večernice (2008) i Kajkavske svete Meše, primjerice Čin i red svete meše (2016). Organizirao je međunarodne znanstvene skupove o kardinalu Franji Šeperu (Zagreb, 2001 / Rim, 2002) te o 400 godina grkokatolika u Hrvatskoj (Zagreb, 2012). Suurednik je Misala Vinkovske obitelji (2017) i priređivač Svetoga pisma Novoga zakona (2018). God 2019. razriješen je crkvenih službi.

B. Brezinščak Bagola