Kušević od Samobora

obiteljski grb

Josip Kušević od Samobora, početak XIX. st.; GMV

Marcel Kušević od Samobora

Kušević od Samobora, plemićka i barunska obitelj s posjedima u nekadašnjima Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji od XVII. do XX. st. Podrijetlom su vjerojatno iz plemićke općine Orlovac kraj Karlovca, gdje se prvi put spominju 1496. God. 1676. stekli su hrvatsko-ugarsko plemstvo, što je iste godine potvrdio Hrvatski sabor, a 1864. barunski naslov s plemićkim pridjevkom od Samobora. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenom na prihodima s nekoliko većih i manjih posjeda u Hrvatskome zagorju (Vidovec kraj Varaždina), Varaždinskoj Podravini (Jalžabet), u karlovačkome Pokuplju (Gradac kraj Karlovca, Trešćerovac i Trešćeno kraj Ozlja, Gornja Švarča kraj Karlovca), Turopolju (Mala Mlaka), u okolici Samobora (posjed i kurija Bistrac) te palača na zagrebačkome Gornjem gradu (Ćirilometodska ulica 3; Matoševa ulica 4), ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Bužan, Mihanović, Jordis-Lohausen, Bedeković Komorski, Ryman), te obnašanjem visokih upravnih, vojnih i pravosudnih službi, tijekom druge polovice XIX. st. obitelj se uzdignula među uglednije hrvatske plemićke obitelji. Iz obitelji je poteklo nekoliko istaknutih osoba koje su djelovale u javnome životu Hrvatske, obnašajući različite svjetovne i vojne službe i časti: Franjo (1700–1772), pravnik i poduzetnik, zamjenik kraljevinskoga blagajnika (od 1733), tajnik Kraljevinskih konferencija (1740), kraljevinski blagajnik (1744–50), prisjednik Banskoga stola (1750) te vlasnik suknare u Zagrebu (od 1749); Josip (1775–1846), pravnik i političar, protonotar Trojedne Kraljevine (1808–31), kraljevski savjetnik (od 1831) te jedan od ideologa ilirskoga pokreta; Milan (1807–1887), general topništva i od 1864. barun, pobočnik zapovijedajućega generala u Hrvatskoj i Slavoniji (od 1853) i posljednji kancelar Hrvatske dvorske kancelarije u Beču (1865); Aurel (1813–1895), političar, istaknuti mađaron, začetnik oružanoga sukoba 1843. na Trgu sv. Marka u Zagrebu (prosinačke žrtve), ministar savjetnik mađarske revolucionarne vlade (1849) i saborski zastupnik (1861–75); Hermina, udana Ferić (1844–1923), samouka kiparica, te naposljetku Marcel (1848–1931), građevinski inženjer i graditelj brojnih željezničkih i cestovnih pravaca na području današnje Hrvatske.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • N. Plavšić-Gojković, Protonotar Josip Kušević i njegovi najistaknutiji potomci, Kaj 24(1991) 5–6. • T. Pongrac, Kušević, Hrvatski biografski leksikon, 8, Zagreb 2013.

K. Regan