Kušteljega, Ivan

Kušteljega, Ivan, pjesnik (Prigorec, 4. XII. 1965). Osnovnu školu pohađao je u Ivancu, a gimnaziju završio u Varaždinu. Nakon što je 1988. diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu, zaposlio se kao osnovnoškolski učitelj u rodnome selu, gdje i danas živi. Pokretač je i voditelj prigorečkoga KUD-a Faringaši (od 1990), član njihove violinsko-tamburaške skupine te skupljač narodnih starina, posebice uporabnih predmeta. Pjesmama se javio početkom 1990-ih, nastupajući na javnim priredbama i Radiju Ivanec. Pjesme su mu nagrađivane i objavljivane u časopisu Kaj, u čakovečkome Hrvatskom kajkavskom kolendaru, prigodnim zbornicima s različitih pjesničkih manifestacija (Draga domača rieč, 1991, 1996, 1998; Susret riječi, 1995, 1997, 1998. i dr.), u zbornicima neformalne autorske skupine Ivanečki pjesnički krug (1992, 1997), u književnim zbornicima Varaždinskoga književnog društva (Zercalo horvacko, 1999), u panorami kajkavskoga pjesništva Rieči z melina življenja (1996), te u haiku zbornicima (Haiku zbornik, 1999–2000; Kloštranski haiku zbornik, 2003. i dr.). Uvršten je i u antologiju moderne kajkavske lirike XX. st. J. Skoka Rieči sa zviranjka (1999).

U vlastitoj je nakladi objavio zbirke pjesama Pretakunje (1992) i Duh Sveti – svieti (1999), u koje je ugradio ljubav ne samo prema zavičaju i domaćemu čovjeku već i prema domovini. Njegova je poezija moderna, zavičajna, puna metafora, stih slobodan, a rime rijetke i neusiljene. Odbacivši značajke tradicionalnoga pjesništva na materinskome idiomu (tema, motiv, kompozicija, izraz), originalan je dijalektalni pjesnik koji piše iekavsko-ekavskom kajkavicom, varijantom ivanečkoga govora, a na kraju svake pjesme donosi i rječnik manje poznatih riječi.

LIT.: F. Hrg, Ivanečki pjesnici – ivanečkim govorom, Hrvatsko zagorje, 7(2001) 2. • I. Posavec, Tičeki bielji nekum adljetelji, u: I. Kušteljega, Pretakunje, Prigorec 1992. • isti, Kak krujek damači, u: I. Kušteljega, Duh Sveti – svieti, Prigorec 1999.

I. Klobučar Srbić