Labaš, Rudolf

Rudolf Labaš, Grupa III, 1972; NMMU

Labaš, Rudolf (Rudi), slikar (Stari Golubovec, 31. VIII. 1941 – Zagreb, 31. I. 2025). U Zagrebu je završio geodetsku tehničku školu (1959) i slikarstvo na ALU-u u klasi Vjekoslava Paraća (1965), potom je studijski boravio u Frankfurtu na Majni i Parizu. Od 1969. samostalni je umjetnik, od 1971. do 1981. radio je kao slikar scenograf na Radioteleviziji Zagreb. Od 1979. do umirovljenja 2011. bio je profesor na ALU-u u Zagrebu. Kao član skupine Biafra (1971–78) svoj izraz gradi u okviru angažirane figuracije. U akriliku i crtežu tušem stvara dramatične kompozicije izrazito ekspresivnih obilježja, u kojima, zaokupljen gotovo isključivo nagim ljudskim likom, euforičnom gestom oblikuje sugestivne likovne metafore izopačenosti i moralnoga rasapa suvremene civilizacije. Sažimanjem i rastakanjem ljudskih likova psihofizički ih razobličuje, stvara deprimirajući svijet, upozoravajući na egzistencijalne probleme i emocije pojedinca i društva (Bolnica Val de Grȃce I, 1971; Čovjek, 1971). Potom nekad aktivnu ulogu boje potpuno stišava te sažima kompoziciju na samo nekoliko likova praznih pogleda upozoravajući na novi spektar problema suvremenoga društva, poput otuđenosti, tjeskobe, usamljenosti i beznađa (Par, 1980). U 1980-ima u njegovu opusu prevladava crtež istodobno skicozan i posvećen pojedinostima, a označuje ga snažno pokrenuta linija te često naglašen erotizam (Tjelopisi, 1983). Početkom 1990-ih stvara slike u akriliku na temu stradanja i boli, a biblijskim asocijacijama nastoji skrenuti pozornost na univerzalnost ljudske patnje (Lazar i A. D. 1991, 1993). U slikama disciplinira i sažima kolorit na profinjene plave i smeđe nijanse (Velebit I, 1993). Istodobno su mu čest motiv gudaća glazbala, skladnih linija i erotskoga naboja (Potopljeni instrumenti, 1993). U kompozicije često umeće portrete drugih umjetnika i javnih osoba. Nadahnut djetinjstvom i zavičajem, stvara ciklus osebujne simbolične ikonografije U vrtlogu (2006–07). Bavio se i sakralnom tematikom (Križni put u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokome Brijegu, 1983). Ciklus Vakum (2011–12) odaje slikarev povratak nagim, izobličenim ljudskim tijelima smještenim u zrakopraznome prostoru kao protagonistima osjećaja straha, tjeskobe, apsurda i beznađa. Izlagao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Izradio je kazališne scenografije za zagrebačka kazališta (HNK, Satiričko kazalište »Jazavac«, Glumačka družina »Histrion«) te svečane zastore za osječki i zagrebački HNK. Autor je brojnih ilustracija za knjige i časopise.

LIT.: S. Špoljarić, Rudolf Labaš (katalog izložbe s potpunijom literaturom), Zagreb 1994. • T. Maroević, Slikanje i slikama predgovaranje, Zagreb 2006.

A. Kaniški i R.