Lacković, Stjepan II.

Lacković, Stjepan II. (Laçchouich, Lazcouich, Lackfi; Stephanus, István), palatin i hrvatsko-dalmatinski ban (? – Križevci, 27. II. 1397). Od oca je naslijedio Čakovec, po kojem je nosio pridjevak Čakovečki (Csáktornyai). Bio je sikulski župan (1367–71), župan županija Szatmár (1369–72), Sopron (1379) i Vas (1379–80), hrvatsko-dalmatinski ban (1371) te transilvanski vojvoda (1372–76, 1385–86). Sudjelovao je u pobjedi kralja Ludovika I. Anžuvinca nad Mlečanima kraj Trevisa 1373, a nakon poraza kraj Lupe bio je zarobljen. Kraljica Elizabeta ponovno ga je 1383. imenovala hrvatsko-dalmatinskim banom te je uspio suzbiti protudvorsku pobunu pod vodstvom braće Horvat i Ivana Paližne. Nakon što je u proljeće 1384. smijenjen s položaja bana, postao je jednim od vođa otpora kraljici, želeći kraljem proglasiti Karla Dračkoga. God. 1385. u Požunu je nazočio privremenoj pomirbi kraljice s pobunjenim velikašima. Te je godine bio među velikašima koji su Karla Dračkoga dopratili u Budim te bili uz njega kada je preuzeo vlast i okrunio se za hrvatsko-ugarskoga kralja. Nakon Karlova ubojstva, ponovno je pristao uz kraljicu. Poslije Bitke kraj Gorjana 1386, kada su pristaše Karla Dračkoga ubili palatina Gorjanskoga i zarobili kraljicu, a upravu nad zemljom preuzeli velikaši udruženi u Ligu, postavljen je za palatina (do 1392), župana u županijama Komárom, Szabolcs, Veszprém i Zala, magistra konjušnika (1387–95) te bio župan Županije Zagorje (1391–97). Sudjelovao je u Bitki kraj Nikopolja 1386, nakon koje je (ne znajući sudbinu kralja Sigismunda Luksemburgovca), pokušavao na prijestolje dovesti napuljskoga kralja Ladislava, koji ga je imenovao namjesnikom u Ugarskoj i Hrvatskoj (1396–97). Po Sigismundovu povratku u zemlju s pristašama je ubijen 1397. na saboru u Križevcima.

LIT.: M. Karbić, Lackovići (Lackfi) iz plemićkog roda Hermán, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, 16(2009). • ista, Lacković, Stjepan II, Hrvatski biografski leksikon, 8, Zagreb 2013.

R.