Laljak, Stjepan

Laljak, Stjepan, publicist i kulturnopovijesni pisac (Zaprešić, 9. XII. 1942 − Zaprešić, 9. II. 2016). U Zagrebu je završio gimnaziju (1961) i studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskome fakultetu (1967). Bibliotekarski ispit položio je 1990. God. 1968–86. bio je zaposlen u Narodnome sveučilištu Zaprešić; isprva kao voditelj Centra za kulturu, od 1973 (nakon gubitka posla 1972. zbog djelovanja u Matici hrvatskoj i dobivenoga sudskoga spora) do 1982. kao stručni suradnik u Centru za obrazovanje, a potom kao voditelj knjižnice i Zavičajne zbirke (1983. osnivač). Od 1986. do umirovljenja 2007. vodio je Zavičajnu zbirku Gradske knjižnice »Ante Kovačić«. Istraživao je kulturnu, gospodarsku i sportsku prošlost Zaprešića i okolice te književnu, likovnu i povijesnu baštinu. Objavio je monografije Novi dvori (1991), Sto godina vatrogastva u Zaprešiću (2001), NK Inter – Zaprešić (2009) i knjižice Puhački orkestar Rozga (2002), Biobibliografija Đurđice Cvitanović (2004), Biobibliografija Ivana Nepomuka Jemeršića (2004), Gruda zemlje za Maticu hrvatsku (2005) i Josip Velebit (2011). Surađivao je u periodicima Vjesnik, Kaj, Glas Koncila, Školske novine, Oko, Kerempuh, Večernji list, Povijest športa, Vijenac, Hrvatski iseljenički zbornik, Hrvatsko slovo, Prigorski kaj, Hrvatsko zagorje, Časopis za suvremenu povijest, te u radijskim i televizijskim emisijama. Kao osnivač 1971. i tajnik zaprešićkoga ogranka Matice hrvatske te obnovitelj i predsjednik od 1990. do 2014, zaslužan je za pokretanje Zaprešićkoga godišnjaka, kojega je 1991–2007. bio glavni urednik i suradnik (uredio bibliografiju 1991–2002). Uz to, pokretač je i priređivač Brdovečkoga zbornika 2002–06. Oba su glasila neiscrpno vrelo povijesnih podataka o brdovečkome i zaprešićkome kraju. Bio je organizator zaprešićkoga kulturnoga života, poticatelj mnogobrojnih skupova te urednik zbirka i zbornika Zov zavičaja (1969), Mladi pjesnici Hrvatskog zagorja (1970), Mladi hrvatski pjesnici (1972–74), Radničko književno i likovno stvaralaštvo općine Zaprešić (1983–88), Sto hrvatskih pisaca (1991, 1992) i dr. Priredio je izdanja Marijana Fišer-Herman (1999), Susreti Ivica Kičmanović (2000–03, 2005–09), Svi moji haiku Dragutina Tadijanovića (2000), Ustani bane (2001), Kameni svatovi, Šenoa i Jablanovec (2002), Pjesme / Gedichte J. Jelačića (2009), Pojatno 1209.–2009. (2009) i Sličice o banu Jelačiću i ratu u Mađarskoj 1848.–1849. Philareta Chaslesa (2010). Pokrenuo je 1995. fašnički list Zgubidan i uređivao ga do 1998. Supriredio je dramu Sudbina Ivice Zgubidana Milana Marjanovića (2004). Dobitnik je nagrada Grada Zaprešića 1996. i Zagrebačke županije 2000.

LIT.: J. Pavičić, Stjepan Laljak ili Zagreb kraj Zaprešića, Zaprešićki godišnjak, 2(1992). • L. Šojat, Laljak, Stjepan, Hrvatski biografski leksikon, 8, Zagreb 2013.

R.