Lamot, Marija

Lamot, Marija, pjesnikinja (Krapina, 22. XII. 1959). Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Krapini, a studij filozofije i sociologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1986). God. 1986–91. bila je profesorica u Centru za odgoj i obrazovanje »Sedam sekretara SKOJ-a Zabok« (u sklopu Srednjoškolskoga centra), 1991–94. u novoosnovanoj zabočkoj gimnaziji Antuna Gustava Matoša, od 1994. do umirovljenja 2022. predavala je u gimnazijskome programu u Srednjoj školi Krapina. Pjesme piše od gimnazijskih dana. Poeziju, književnokritičke prikaze i eseje objavljuje u časopisima Poezija, Riječi, Polja, Književna republika, Kolo, Luč, Hrvatsko zagorje te u emisijama Trećega programa Hrvatskoga radija (Poezija naglas, Šest minuta poezije u šest), a filozofske članke u časopisu Metodički ogledi. Objavila je zbirke pjesama Zrcala začuđena suncem (1993), Vrijeme radosti snijega (1998), Priprema za obiteljsku fotografiju (2001), Mrazove sestrice (2005), Neprestano stvarima mijenjam imena (2008), Mjesto gdje prestaje prostor (2012), Zašivene riječi (2016), Kalendar sna (2022) i Vrata koja ne znam otvoriti (2025), naglašene filozofičnosti, s temeljnim kategorijama vremena, povijesti i identiteta, a biografski detaljizam i razgovorno-rečenični ustroj stiha imaju joj polazište u postmodernom i pojmovnom pjesništvu. Pjesme su joj uvrštene u antologiju Off line – hrvatsko pjesništvo devedesetih (Quorum, 2001, 5–6) te u izbor prepjeva na njemački 77 suvremenih hrvatskih pjesnika Panorama der zeitgenössischen kroatischen Lyrik (Most/The Bridge, 2018, 1–2). Autorica je teksta za turistički vodič Krapina (1994) te suautorica udžbenika etike za 1. razred gimnazije, kao i priručnika za nastavnike (oba 2004). Članica je Hrvatskoga društva pisaca i Hrvatskoga filozofskog društva. Dobitnica je Nagrade »Vesna Parun« (2019) te odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1998).

B. Pažur