Laszowski, Emilij

Emilij Laszowski

Laszowski, Emilij, povjesničar, arhivist i kulturni djelatnik (Brlog na Kupi, 1. IV. 1868 – Zagreb, 28. XI. 1949). Po ocu potomak je poljske obitelji Laszowski Szeliga, a po majci njemačke obitelji Šufflay. Primao je privatnu poduku, ispite polagao u karlovačkoj i zagrebačkoj gimnaziji te polazio zagrebačku Klasičnu gimnaziju (1883–87). Studirao je medicinu u Grazu i pravo u Zagrebu (1888–93). Radio je kao dnevničar (1891–93), arhivist (1893–1924) i ravnatelj (1925–39) Zemaljskoga arhiva u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv) te od lipnja do studenoga 1941. kao ravnatelj novoosnovanoga Ratnoga arhiva i muzeja NDH u Zagrebu.

Na njegovu su inicijativu osnovani 1907. zagrebački arhiv (danas Državni arhiv u Zagrebu), knjižnica (danas Knjižnica grada Zagreba) i muzej (danas Muzej grada Zagreba), a 1913. istočno krilo nove zgrade Sveučilišne knjižnice uređeno je za Zemaljski arhiv. S ciljem očuvanja i obnavljanja hrvatske kulturne i spomeničke baštine, napose starih gradova i utvrda, suosnivač je Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« (1905) i Zemaljskoga povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (1910), prve hrvatske ustanove za zaštitu spomeničke baštine. Također je na njegovu inicijativu 1909. osnovano zagrebačko Društvo za spasavanje (danas Hitna služba grada Zagreba).

S Ivanom Bojničićem pokrenuo je 1899. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva i bio mu urednik (1926–39). Uz to, bio je urednik časopisa Prosvjeta (1900–08), Vitezović (1903–05) i Hrvatski zmaj (1917–18, 1925–27), leksikona Znameniti i zaslužni Hrvati (1925) te suradnik Hrvatske enciklopedije (1–5, 1940–44). Također je surađivao u pripremi i izdavanju više zbirki arhivske građe: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba (1–11, 1889–1905), Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (1–4, 1904–08), Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (1–12, 1904–13), dok je za tisak pripremio i uredio zbirke Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (1–3 , 1914–17), Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke 1745–1902 (1903) te Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana (1951).

Raspravama, člancima i ocjenama s područja hrvatske povijesti novoga vijeka, gospodarske povijesti, hrvatske kulturne baštine, povijesne topografije, povijesti Zagreba te zrinsko-frankapanske urote surađivao je u mnogobrojnim hrvatskim periodičkim publikacijama. Među radovima o Hrvatskome zagorju ističu se knjižica Sutinsko i Poznanovec (1943) te radovi o prošlosti Grebengrada (Prosvjeta, 1896, 14), Vinice (Prosvjeta, 1899, 14), Bele (Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, 1903/04, 2), Lobora (Prosvjeta, 1905, 13; 1905, 21), Maloga Tabora (Prosvjeta, 1911, 5), Oštrca (Prosvjeta, 1912, 7; 1912, 8) i Belca (Hrvatska prosvjeta, 1914, 1), dok je utvrde Cesargrad, Kostelgrad, Krapinu, Trakošćan i Veliki Kalnik obradio kao zasebna poglavlja u knjizi Hrvatske povjesne gradjevine (1902). Dopisni član JAZU-a bio je od 1907.

LIT.: J. Kolanović, Emilij Laszowski – arhivist Zemaljskoga/Državnog arhiva u Zagrebu, u: Stari i novi Zagreb, Zagreb 1994. • M. Petković, Emilij Laszowski Szeliga, Zagreb 2000.

K. Regan