Lendekar

Lendekar, plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj županiji od XV. do XVI. st. Po batinskome plemićkom posjedu nosili su pridjevak od Batine ili Batinski (Lendekar de Bathyna). Prvi poznati član obitelji koji se spominje u Hrvatskome zagorju bio je Ljudevit (? – prije 1500), koji se 1450-ih oženio Elizabetom Kuhinger, posljednjom članicom te obitelji, te kao miraz stekao plemićke posjede Batinu, Budin dol (Budinščinu) i Martijanec (Martinancz), u koje ga je 1458. uveo Zagrebački kaptol po nalogu kralja Matije Korvina.

Ljudevit i Elizabeta imali su sinove Andriju (I.) i Ivana te kćeri Margaretu iAnu (svi se spominju 1458). Andrija je imao sina Andriju (II.) (spominje se 1500–01) i kćer Helenu (spominje se 1501), a Ivan Doru (spominje se 1504). Pretpostavlja se da su se Lendekari u posljednjoj četvrtini XV. st. našli u financijskim teškoćama jer su 1483. dali batinski plemićki posjed u zalog plemićkoj obitelji Špirančić, koja je njime upravljala do 1498, kada su ga vratili Lendekarima. Protiv njihova uvođenja u batinski posjed iz nepoznata su razloga prigovor uložili Juraj Golec i njegov sin Ivan, gospodari susjednoga zlatarskog posjeda.

Boravak u Hrvatskome zagorju obitelj je naglo okončala početkom XVI. st. Najprije je Andrija II. prodao 1500. četvrtinu batinskoga posjeda Marčinku de Prydrycho, čime je nastao novi plemićki posjed poznat pod nazivom Gornja Batina. Potom je iste godine Andrijina sestra Helena prodala Marčinku svoju djevojačku četvrtinu udjela u posjedu Batina za 65 zlatnih florena. Rasprodaju djedovine završili su Andrija, koji je Marčinku 1501. prodao plemićki posjed Budinščinu i Martijanec za 120 zlatnih florena, te Dora, koja mu je 1504. prodala svoj udjel u posjedu Batina. Daljnja sudbina obitelji nije poznata.

LIT.: E. Laszowski, Gradina Oštrc u Zagorju, Prosvjeta, 20(1912) 7–8. • J. Stipišić i M. Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskoga instituta JAZU , 1963, 5. • T. Radauš, Golec, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

K. Regan