Lesiak, Ivan

Ivan Lesiak, Autoportret, 1959–89; MUO

Lesiak, Ivan (Lesjak, Hanza), kipar i grafičar (Pluska, 5. X. 1929 – Zagreb, 29. IV. 2008). U Zagrebu je završio grafički smjer u Školi primijenjene umjetnosti (1954) i kiparstvo na ALU-u (1959) u klasi Frane Kršinića. Bio je na jednogodišnjim studijskim boravcima u Grčkoj (1963–64) i Egiptu (1973–74). Član je skupine Biafra s kojom je izlagao 1971–78. Nadahnuće je pronalazio u opusu Luce Signorellija, Miljenka Stančića i Marca Chagalla te u starogrčkoj i staroegipatskoj umjetnosti. Mnogobrojne reljefe i crteže obilježuju jedinstvena i prepoznatljiva figurativnost, elementi ekspresionizma, simbolike, nadrealizma, art bruta, transavangarde. Radio je nadrealne prizore, osebujne poetike, prožete humorom i groteskom, i poetske fantastike. Potonja djela grublja su i izražajnija. Smještajući u središte lik čovjeka, tematizirao je položaj čovjeka u društvu i svijet koji ga okružuje. Zauzimao je kritički stav prema potrošačkome društvu u suvremenoj civilizaciji. Crteže je stvarao crnom obrisnom linijom i dinamičnim potezima tuša, tempere i gvaša na izgužvanome i lijepljenome papiru (Dvije figure, 1972; Harmonikaš, 1993). Na crno-bijelim i obojenim crtežima, na kojima je često ispisivao naziv i kratka pojašnjenja sadržaja, prikazivao je zastrašujuće likove, Nefertiti, Mona Lisu, ljubavnike i samoga sebe kao atleta ili fotografa. Bavio se i serigrafijom. U aluminiju, hrđavome željezu, mjedi, čeliku i cinku oblikovao je (tehnikom iskucavanja) figurativne reljefe često velikoga izdužena formata (Ljubavnici, 1959; Figura u sivom, 1974). Bavio se malom plastikom. Portretirao M. Krležu, Tina Ujevića i J. Broza - Tita. Radio je aluminijske i reljefe u drvu. Od 1963. izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrada »Josip Račić« (1983) i »Vladimir Nazor« (1996).

LIT.: V. Maleković, Ivan Lesiak, Zaprešićki godišnjak, 4(1994). • O. Vujović, Ivan Lesiak, Kontura, 5(1994) 25.

A. Kaniški