Lonja

Lonja, najdulja rijeka cijelim tokom u Hrvatskoj, lijevi pritok Save; danas glavnina vode otječe sustavom Lonja–Česma–Lonja–Trebež dugim 146 km (Lonja do kanala Zelina–Glogovnica–Česma 52,4 km, kanal Zelina–Glogovnica–Česma 21,8 km, Česma od ušća Glogovnice do ušća u Lonju kraj šume Žutnice 28,6 km, Lonja od ušća Česme do Trebeža 36,8 km, skraćeni Trebež do ušća u Savu 6,4 km). Hidronim Lonja vjerojatno potječe od latinskoga naziva aqua longa, u značenju duga voda, tj. duga rijeka; u srednjem vijeku Lonia. Ima peripanonski kišno-snježni protočni režim; u godišnjem hodu srednjih mjesečnih protoka primarni je maksimum u prosincu i sekundarni u ožujku, dok je primarni minimum u kolovozu i sekundarni u veljači. U Lonjskome polju, koje služi kao savska retencija, protoci se reguliraju kanalima i ustavama. Aktivne hidrološke postaje: Tomaševac i Lonjica most. Veći su pritoci Zelina (desni) i Česma (lijevi). Kao izvor Lonje označen je izvor podno utvrde Grebengrad na Ivanščici, no ima još manjih izvora uzvodnije u lonjskome klancu. Najdulji izvorišni krak Lonje počinje u jarugi podno vrha Pšelnec (551 m), kao povremeni tok na oko 470 m nadmorske visine, nakon približno kilometra zavija na jug, spušta se s obronaka Ivanščice te potom probija kroz zapadne ogranke Kalnika (odakle prima pritoke Lonjicu i Paku). U svojem gornjem toku Lonja je dobro očuvana kao prirodni tok, a u njoj i u pritocima povirja čak su i staništa riječnoga raka i riječne školjke. U prošlosti je u zagorskome dijelu toka bila poznata i po vodenicama. Nizvodno od Brezničkoga Huma postaje nizinska rječica i do Bisaga teče još kroz Varaždinsku županiju, povremeno plaveći dolinska proširenja (polje Čret kraj istoimena naselja). Nizvodno od Bisaga sve do Mlake kraj Svete Helene dolina se širi u nekad redovito plavljen dio doline pod nazivom Lonjsko polje. Nizvodno od Mlake, Lonja nastavlja teći na jugoistok. Autocesta A4 (Zagreb–Goričan) najvećim dijelom od čvora Sveta Helena do čvora Novi Marof prolazi kroz dolinu Lonje i preko Kalnika dijelom doline pritoka Pake. Prirodno je Lonja otjecala do Ivanić-Grada, a zatim nizvodnije usporedno sa Savom kroz močvarna polja i potom se ulijevala u Savu (rukav Stara Lonja) kraj sela Lonja (danas etnoselo), ali je znatno regulirana nakon Drugoga svjetskog rata.

D. Orešić