Lovrenčić, Ivan

Ivan Lovrenčić, Tihi život, 1999; NMMU

Lovrenčić, Ivan, slikar i grafičar (Sveti Križ Začretje, 28. XII. 1917 – Zagreb, 1. I. 2003). U Zagrebu je završio gimnaziju, te potom radio u slikarnici HNK. Diplomirao je slikarstvo na zagrebačkome ALU-u (1940), u klasi Ljube Babića. Radio je kao scenograf u Splitu i Sarajevu. Nakon mobilizacije u Drugome svjetskom ratu vratio se u rodno mjesto, a od 1948. živio je u Zagrebu. Radio je kao scenograf u Jadran-filmu te bio profesor na zagrebačkome ALU-u 1972–78. Među najznačajnijim je crtačima u hrvatskoj umjetnosti druge polovice XX. st., blizak stvaralaštvu djece, naivaca i pučkoj dekorativnoj ornamentici. Isprva je slike gradio tradicionalnom modelacijom i iluzijom prostora (Tihi život, prvi put 1957). Oko 1960. priklonio se crtežu i spontanoj, izražajnoj liniji. Olovkom, ugljenom i tušem na papiru (nerijetko smeđim) crtao je portrete i krajolike svojega zavičaja (Motiv iz Sv. Križa Začretja, 1964). Pojedina mjesta bojao je akvarelom ili koristio srebrne i zlatne aplikacije. Najbrojniju skupinu njegovih crteža čine mrtve prirode i interijeri, intimnoga i lirskoga značaja i izrazitih simboličnih poruka (Mrtva priroda s raspelom, 1970; Bestijarij 1989). U ciklusima Muzika, Maske, Erotika i Kiša spojio je stvarnost i fantastiku, a ciklusi Zanati i Ars Medica bliži su humoru, karikaturi i groteski. Humor i karikatura prisutni su i u djelima iz 1990-ih. Objavio je deset grafičkih mapa, među kojima i mapu Dvorci Hrvatskog zagorja (1995). Ilustrirao je knjige, među kojima Krležine Balade Petrice Kerempuha (1980). Bavio se i skulpturom (Vjeverica, 1978, Forma prima, Krapina), staklom, keramikom, te tapiserijom (Zagorski bregi, 1977) i zidnim slikarstvom (crkva sv. Kuzme i Damjana u Grožnjanu, 1990). God. 2002. izradio je nacrt za ciklus slika u četrnaest postaja Križnoga puta, a koje vode do crkve Majke Božje Jeruzalemske na Trškome Vrhu (nakon njegove smrti izveo ih je slikar Eugen Kokot). Izlagao je skupno i na samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1991).

LIT.: L. Paljetak, Ivan Lovrenčić, Zagreb 2001. • Ž. Čorak, Ivan Lovrenčić: četvrtome kralju, Vijenac, 23. I. 2003.

A. Kaniški