Lubenik
Lubenik, srednjovjekovna utvrda na sjevernim padinama Medvednice, iznad Poljanice Bistranske. Kao toponim prvi se put spominje u ispravi kralja Andrije II. iz 1209. kao naziv posjeda Petusa od roda Aka i ime potoka, a 1334. kao ime župe sv. Nikole. Pretpostavlja se da su ga sagradili članovi arlandijeve grane roda Aka početkom XIV. st., a da je tijekom XV. i XVI. st. mogao služiti kao protuosmanski tabor. God. 1631, uz dozvolu baruna Ivana Moskona, razgrađen je, a kamena građa iskorištena za podizanje nove župne crkve sv. Nikole u nekadašnjem dvorištu utvrde te župnoga dvora i njegovih gospodarskih građevina. Ostatci utvrde čitavom površinom zauzimaju glavicu s triju strana strma planinskog odvojka, koji se samo s južne strane naslanja na masiv Medvednice. Danas se od utvrde sačuvalo tek zaravnjeno zemljano uzvišenje ovalnoga tlocrta, u središtu kojega se nalazi crkva sv. Nikole, fragment kamenoga temelja kružnoga bedema s istočne strane uzvišenja te obrambena graba i nasip, koji su gotovo u cijelosti opasavali humak s triju strana sve do 1990-ih dok nisu nepovratno devastirani probojem makadamskoga puta kroz dno jarka.
LIT.: B. Gušić, Medvednica: planinarski vodič, Zagreb 1924. • N. Nikolić, Kronika župe Bistre i agrarno-ekonomska struktura Bistranske Poljanice, Zagreb 1962. • S. Krivošić, Slike iz prošlosti zaprešićkoga kraja: od 1209. do 1903, Zaprešić 1993. • K. Regan, Srednjovjekovne obrambene građevine porječja Krapine, Kaj, 40(2007) 4–5.
K. Regan