Lukinović, Zvonimir

Zvonimir Lukinović, Ohrid, 1932.

Lukinović, Zvonimir, slikar (Krapina, 26. I. 1893 – Zagreb, 21. IX. 1980). U Zagrebu je završio učiteljsku školu te studirao slikarstvo na Višoj pedagoškoj školi 1920–22. i na ALU 1922–24; diplomirao je u Beogradu 1925. Bio je nastavnik crtanja 1911–47 (s prekidima) u Zagrebu, Pakracu, Skoplju, Slavonskoj Požegi, Čakovcu i Srijemskoj Mitrovici. Slikao je realistički suptilnim koloritom krajolike i vedute u ulju (Bakino dvorište, 1929; Ohrid i Jutro u malinskoj luci, 1932; Slavonska Požega; Kumrovec, 1951) i akvarelu (Iz Krapine; Samobor – Stražnik, oko 1950), rijetko portrete (Autoportret, oko 1930). Crtao je (Iz Zagreba do Kosova, ciklus, oko 1924, tuš; S Ohrida i Iz Krapine, 1925, ugljen, Kabinet grafike HAZU) i bavio se grafikom (Iz okolice Zagreba, litografija, i Stari Zagreb, vernis mou, oko 1924). Izlagao je samostalno u Pakracu (1924. s France Gorše i Ivanom Tabakovićem) i Skoplju (1931), u Zagrebu 1950. uz Vladimira Filakovca, Dušana Kokotovića, Karla Mijića i Ljudevita Šestića, te na skupnim izložbama Jugoslavenska umjetnička izložba (1927), Međunarodna umjetnička izložba (1927), Izložba grafičkih umjetnika (1927), Međunarodna izložba ex librisa (1929), Proljetna izložba jugoslavenskih umjetnika (1929), Hrvatski umjetnici (1940), ULUH-a (od 1948), Likovni umjetnici Zagorci (1952, 1953). Portretirao ga je Vilim Svečnjak (crtež). Kao gimnazijalac, objavio je pjesme sa sjećanjima na rano preminulu majku (Majci, Razorena ljubav, Neostvarena ljubavi, 1911. i 1912).

LIT.: S. Lechner-Lukinović, Zvonimir Lukinović (1893–1993), Kontura, 3(1993) 17–18.

A. Kaniški i R.