Magerl, Pero
Magerl, Pero (Magerl Gotalovački, Magerl-Gotalovački; Petar), pjesnik i pisac (Zajezda, 23. X. 1890 – Karlovac, 8. VII. 1929). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu, a studij hrvatskoga jezika i filozofije 1918. na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu. Potom bio gimnazijski profesor u Varaždinu i Čakovcu do 1924, Jagodini do 1926. i Karlovcu do 1929. Kao srednjoškolac objavljivao je u glasilima Pobratim (1904–08), Hrvatska smotra (1908–09) i Mlada Hrvatska (1908–12), te postao u Varaždinu središnjom osobom učeničkoga literarnog kružoka, a za studija u Zagrebu kretao se u Matoševu artističkom krugu s piscima mlađega i starijega naraštaja (F. Galović, Karlo Häusler, Zvonko Milković, Ljubo Wiesner, Tin Ujević), opredijelivši se za estetska obilježja hrvatske književnosti. U neveliku pjesničkom opusu, uglavnom nostalgičnih tonova, zaokupljen je domoljubno-zavičajnim motivima, ponajviše rodnoga doma, djetinjstva i majke (U tihu domu) te ljepotom idiličnih zagorskih, napose zimskih i jesenskih krajolika (Tihano sniva, Na zornicu, U magli) i tajanstvenih noćnih ugođaja (Željeznica), katkad makabrična prizvuka (Noćni vjetar). U pjesmama ljubavnih motiva i neoromantičke baladeskne bolećivosti prepleće sentimentalna mladenačka čeznuća s tragikom prolaznosti, nestanka i smrti (Dolores, U jesen mrtvu, Sive se vlačile sjene), a nekima evocira slavnu prošlost (Navelikom Taboru). Pisao je i zavičajne crtice i novele, uglavnom tradicionalnih, realističkih značajki i socijalne tematike (Poljsko cvijeće), s pokušajem dramske eksplikacije i psihološkim nijansiranjem likova (Stari kraj), te književnokritičke prikaze, feljtone, prigodne i kulturnopovijesne članke, posebice o povijesti Karlovca. Surađivao je i u periodicima Hrvatsko pravo, Ustavnost, Hrvatska, Hrvatska sloboda, Narodne novine, Vienac, Jutarnji list, Književne novosti, Vihor, Univerzum i Novosti te uređivao rubriku feljtona u Obzoru. Zastupljen je u izborima 1000 najljepših novela (sv. 43–45, 1932) i Garestinski hortus verbi (2012). Potpisivao se pseudonimima i šiframa Gotalovački, Pero M. Gotalovački, M. Gotalovački, Pero M., M. G. i Perom.
LIT.: B. Steiner, Pero Magerl, u: Spomenica varaždinske Gimnazije 1636–1936, Varaždin 1937. • G. Krklec, Varaždinski karišik, Vjesnik, 6. XII. 1959. • M. Kraš, Zaboravljeni pjesnik Pero Magerl-Gotalovački u pismima Gustavu Krklecu, u: 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina: 1209.–2009., Zagreb–Varaždin 2009. • J. Skok, Pero Magerl Gotalovački, u: Garestinski hortus verbi, Varaždinske Toplice 2012.
N. Videk