Malečić, Gašpar

Malečić, Gašpar (Malechich, Mallechich, Malecsics, Mallecsish, Malesich; Casparus, Gaspar, Gáspár), povijesni, pravni i vjerski pisac (Varaždin, 1646 – Varaždin, 17. IX. 1702). Završio isusovačku gimnaziju u Varaždinu 1666, filozofski studij polazio na pavlinskome filozofskom učilištu u Lepoglavi 1668–71, a teološki, kao gojenac Papinskoga zavoda Germanicuma, u Zavodu sv. Apolinara u Rimu 1671–75, završivši ga doktoratom iz skolastičke teologije. U pavlinski red stupio je 1667. u remetskome samostanu. Predavao je filozofiju na pavlinskome filozofskom učilištu u Lepoglavi 1675–78, teologiju na pavlinskoj bogoslovnoj školi u Trnavi 1678–83, te kratko bio profesor teologije u Lepoglavi. Tijekom osmogodišnje nastavne službe obnašao je dužnost odgojitelja. Obavljao je različite upravne službe, 1681. bio je glavni tajnik pavlinskoga reda, 1687. prvi definitor, 1688. i 1690. vikar remetskoga samostana, 1690. generalni vikar sa sjedištem u Lepoglavi i ujedno vikar lepoglavskoga samostana, a 1696. vrhovni poglavar (vrhovni prior). Kao glavni tajnik potaknuo je pitanje povratka pavlinskih samostana koji su za Bečkoga rata (1683–99) vraćeni pod kršćansku vlast, 1686. posjetio je s Pavlom Majtenijem opustjele pavlinske samostane u Slavoniji i Ugarskoj i o zatečenome stanju sastavio izvješće. Na odcjepljenju hrvatskih pavlina od ugarskih i utemeljenju zasebne hrvatske pavlinske redodržave radio je 1683–1700. Njegovim je zauzimanjem prijeporni čakovečki samostan sv. Helene pripao hrvatskoj pavlinskoj redodržavi, 1700. utemeljio je u Lepoglavi novo bogoslovno učilište za potrebe hrvatske pavlinske redodržave te samostansku knjižnicu opskrbio literaturom na različitim jezicima, pa ga se smatra njezinim osnivačem. God. 1702. odrekao se službe vrhovnoga poglavara reda i povukao u Varaždin, gdje je proveo svoje posljednje dane. Pokopan je u zajedničkoj redovničkoj grobnici u samostanskoj crkvi u Lepoglavi. Na polju književnoga rada ostavio je više djela. Prvo njegovo djelo, poznato pod skraćenim nazivom Samaritanus (1693, tiskano u dva izdanja s razlikama u naslovu) pravnoga je karaktera. U njemu je izložio pravna načela o sudcu, tužitelju, tuženome te o sudbenim parbenim posljedicama. Drugo tiskano djelo pod naslovom Quadripartitum regularium (1708) zbornik je redovničkih povlastica koje su im podijelile crkvene i svjetovne vlasti. To je njegovo najveće i najznamenitije djelo, tiskano posmrtno. Za pavlinsku povijest važno je njegovo djelo Protoeremitici Ordinis bullarium (podatak po Emilu Kisbánu). U rukopisu mu je ostalo djelo koje se obično spominje pod naslovom De spiritualibus exercitiis, u kojemu su sabrana njegova pisma i poglavarske okružnice. E. Kisbán navodi Malečićevo rukopisno djelo asketskoga sadržaja Libellus asceticus pro sacris decemdialibus exercitiis (Ante Sekulić napominje da je ovo puni naslov spomenutoga Malečićeva rukopisnoga djela), sadržava razborite i znakovite misli o odcjepljenju hrvatskih pavlina, koje je izrekao na generalnome kapitulu 1693. u 14 točaka. S njemačkoga je preveo aprobacije, koje je tiskao J. Bedeković Komorski u djelu Ručna knjižica (1744).

LIT.: N. Benger, Annalium eremi-coenobiticorum ordinis fratrum eremitarum s. Pauli primi eremitae, 2, Požun 1743. • Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (katalog izložbe), Zagreb 1989. • A. Sekulić, Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti, Zagreb 1997. • K. Dočkal, Povijest pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi, Zagreb 2014.

P. Ćošković