Malez, Mirko
Malez, Mirko, paleontolog (Ivanec, 5. XI. 1924 – Zagreb, 23. VIII. 1990). Završio je osnovnu školu u rodnome mjestu, električarski i strojobravarski zanat učio u Ivanečkome ugljenokopu (1939–44), potom je završio gimnaziju u Varaždinu (1948). Diplomirao je 1953. geologiju i paleontologiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1963. i doktorirao. Od 1953. bio je asistent u Geološko-paleontološkoj zbirci i laboratoriju za krš JAZU, koji je 1974, pod njegovim vodstvom, postao Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara. Od 1978. do umirovljenja 1990. bio je i ravnatelj Istraživačkoga centra JAZU. Istodobno je bio predavač na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Geološki je istraživao kvartar u svim dijelovima Hrvatske, a posebnu pozornost posvetio je istraživanju špilja i to: Veternice na Medvednici, Šandalje u Istri, Cerovečkih špilja i Vindije. Njegov znanstveni opus obuhvaća i radove o kvartarnim i tercijarnim kralježnjacima, razvoju čovjeka, paleolitiku i mezolitiku. Najopsežnije su mu rasprave o nalazištima ljudskih fosila u špiljama Veternici, Velikoj (Mačkovoj) pećini na Ravnoj gori i Vindiji te o nalazištu u Krapini (objavljena 1970. u Zborniku skupa Krapina 1899–1969, kojega je i uredio). Za kvartarnu geologiju značajni su radovi o stratigrafiji krapinskih naslaga te o pleistocenskoj fauni Krapine, Veternice, Velike (Mačkove) pećine, Vindije i Šandalje. Determinirao je i opisao faunu kralježnjaka u mnogim špiljama u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji i drugdje. Surađivao je u časopisima Naše planine, Priroda, Proteus, Lovački vjesnik, Naš krš, Geografski glasnik, Geološki vjesnik, Vjesnik arheološkog muzeja, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, Glasnik zemaljskog muzeja u BIH, Ljetopis JAZU, Rad JAZU, Acta Geologica, Palaeontologia Jugoslavica, Krš Jugoslavije, Speleolog, kojega je bio supokretač, Spelaeologia Croatica, koje je bio idejni začetnik, i dr. Jedan je od osnivača i počasni član (1968) Speleološkoga odsjeka Hrvatskoga planinarskog društva »Željezničar« iz Zagreba, počasni član Speleološkoga saveza Jugoslavije (1976) te osnivač, počasni član i predsjednik (1964–90) Speleološkoga društva Hrvatske (danas Hrvatskoga speleološkog društva). Bio je predsjednik Odbora za krš JAZU-a, član Hrvatskoga geološkog društva, Hrvatskoga prirodoslovnog društva, Hrvatskoga antropološkog društva i Geografskoga društva Hrvatske. God. 1968. izabran je za izvanrednoga člana, a 1979. za redovitoga člana JAZU-a, te 1989. za dopisnoga člana Austrijske akademije znanosti. Također je sudjelovao u radu Njemačkoga društva za istraživanje kvartara i arheologije kamenoga doba Hugo Obermeier Gesellschaft. Uveo je moderni znanstveni interdisciplinarni i sustavni pristup u istraživanju špiljskoga fenomena na hrvatskome kršu od istočnojadranskoga priobalja (Istra, Dalmacija, Hrvatsko primorje) do Like i Hrvatskoga zagorja, posebice okolice Ivanca i Varaždina, te se smatra začetnikom hrvatske speleoarheologije. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« za znanstveni rad (1966), a njemu u čast imenovane su četiri nove vrste (Dalmatichthys malezi, Ilyocypris malezi, Mimomys malezi i Vaccinites malezi). Njegovo ime nosi ulica u Ivancu i Klub prijatelja minerala iz Lepoglave (2005).
LIT.: M. Herak, M. Paunović i D. Brajković, Mirko Malez, 1924–90 (s bibliografijom), Spomenica preminulim akademicima, 66, Zagreb 1992. • M. Herak, U spomen – Mirko Malez, Ivanečki kalendar, 9(1994). • Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin (tematski broj), 2011, 22.
V. Dugački