Margečan

župna crkva sv. Margarete, XV. st.

Margečan, naselje u sastavu grada Ivanca, istočno od upravnoga središta; 390 stanovnika. Smješteno je na sjevernim obroncima Ivanščice, u dolini rijeke Bednje. Naselje se do Prvoga svjetskog rata zvalo Bela (Pod Belom), a potom Margečani, sve do 1990. Župna crkva sv. Margarete prvi se put spominje 1431. pod tvrđavom Bela. Podignuta je na nekadašnjem posjedu obitelji Pethő de Gerse, a konačni izgled dobila je nizom pregradnji i obnova. Jednobrodna je građevina, polukružno zaključenoga pravokutnog svetišta sa sakristijom uz južnu stranu. Sa zapadne strane broda je trijem, u jugozapadnome uglu kojega je masivni četvrtasti zvonik. Historicistički glavni oltar sv. Margarete, pobočne oltare i propovjedaonicu po nacrtima H. Bolléa 1884–85. izradio je stolar Ivan Peruzzi. God. 1898. crkva je ograđena. Unutrašnjost crkve oslikala je 1998. Snježana Inkret. Uz vanjski južni zid postavljena je špilja s Majkom Božjom. U blizini crkve nalazi se župni dvor. Povijest školstva u Margečanu seže u XVII. st., a prva svjetovna škola osnovana je u naselju 1912. Od 1960. škola djeluje kao područna škola Osnovne škole »Metel Ožegović« u Radovanu. Društvenomu životu stanovništva pridonose različite udruge i društva: Lovačko društvo »Šumski zec« (1946), DVD Margečan (1955), Nogometni klub Mladost (1975) i Udruga građana Margareta (2006).

Sjeverozapadno od Margečana i južno od sela Gačice, na brežuljku Gradišče (Cukovec) nalaze se ostatci srednjovjekovne utvrde nastale na prapovijesnoj gradini (kultura polja sa žarama XIII–X. st. pr. Kr.). Na istočnome, nižem dijelu ostatci su četvrtaste kule s koje se nadziralo prilaz, dok se ostatci obrambenih zidova mogu pratiti u gotovo cijeloj dužini, osim u istočnome i sjeveroistočnome dijelu. Zbog malobrojnosti i znatne usitnjenosti srednjovjekovne keramike, nije moguće na temelju pokretnih nalaza odrediti vrijeme nastanka utvrde. U literaturi prevladava mišljenje da ju je izgradio viteški red ivanovaca. Gradišče se, doduše, nalazilo usred preceptorata, potom kastelanata reda ivanovaca, nedaleko od ivanovačkoga sjedišta u Beli. Bela je mogla biti sigurno i udobno sjedište preceptora, odnosno kastelana s prostorima za skladištenje opreme i hrane za potrebe samoga burga. Utvrda na Gradišču mogla je biti nešto poput majura, u kojem su se spremali prinosi podložnika s područja preceptorata, a u slučaju potrebe mogla je poslužiti i kao sigurno pribježište za okolno stanovništvo.

LIT.: A. Lukinović, Župa Margečan, Margečan 1998. • J. Belaj, Utvrda Gradišče kod Margečana: rezultati pokusnih arheoloških istraživanja, Godišnjak Instituta za arheologiju (Annales Instituti Archaeologici), 1(2005) 1. • isti, Tko je, kada i zašto gradio utvrdu Gradišče kraj Margečana?, Ivanečka škrinjica, 4(2008) 4.

A. Kaniški i K. Filipec