Margetić, Lujo

Margetić, Lujo, pravni povjesničar (Donja Stubica, 18. X. 1920 – Rijeka, 17. V. 2010). Školovao se na I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je diplomirao (1945) i doktorirao na Pravnome fakultetu (1946). Radio je u Ministarstvu industrije NRH u Zagrebu (1945–47), a potom se trajno nastanio u Rijeci, gdje je bio zaposlen u gradskoj upravi (1947–56) i Elektroprimorju (1956–76). Od 1976. do umirovljenja 1989. predavao je pravnopovijesne predmete na Pravnome fakultetu u Rijeci. God. 1995. dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci, a 1996. postao je i professor emeritus. Bavio se pravnom poviješću, ponajprije srednjovjekovnom hrvatskom, kao i pomoćnim povijesnim znanostima te je priredio izdanja mnogih hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika (Vinodolski zakon, 1988). Dao je važne priloge hrvatskoj političkoj i crkvenoj povijesti (Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku, 2000), naročito u vezi s pitanjima etnogeneze i seobe u ranome srednjem vijeku (Dolazak Hrvata, 2001). Bavio se sjevernohrvatskim temama (Zagreb i Slavonija, 2000) i istarskom tematikom (Istra i Kvarner, 1996) te je autor više udžbenika i skripta. Bio je član uredništva časopisa Rad HAZU, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru i Problemi sjevernog Jadrana. God. 1985. izabran je za izvanrednoga člana JAZU-a, a 1991. za redovitoga člana HAZU-a. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među ostalima Nagrade Grada Rijeke za životno djelo (1991) i Državne nagrade za životno djelo (1998).

LIT.: S. Marčec, M. Polić i P. Strčić, Lujo Margetić − život i djelo, Rijeka 2006. • T. Raukar (ur.) Lujo Margetić: 1920.−2010., Zagreb 2012.

V. Dugački